Tko želi ovog Isusa nasljedovati, mora biti lud. Zahtjevi koje stavlja svojim učenicima, su više nego neprijateljski svijetu.
Oni ne smiju imati nikakvog mjesta gdje bi otpočinuli, čak ne smiju pokopati ni svoje roditelje, čak se od njih ne smiju oprostiti.
Kako Isus može nešto takvog reći? Zahtijevati? Je li to uopće još kršćanski? Je li to ta radosna vijest o ljubavi Božjoj?
Sigurno to još uvijek ne znači da kršćanski živjeti znači živjeti bez primisli na uspjeh, ali isto tako nas to odjeljuje od svijeta, jer Radosna vijest glasi: Bog te ljubi, bez obzira kakav si i što imaš.
Naizgled, Isus ovdje povlači crtu preko računa ljubavi. Izdaje li on sam sebe? Evanđelje o bezuvjetnoj ljubavi Božjoj zadržava svoju vrijednost.
Upravo o svijesti i spoznaji ljubavi, proizlazi i bezuvjetni odgovor na ljubav.
Tko vjeruje da je Božja ljubav neprestano predanje prema nama, taj ne zna što je ljubav. Ona zahtijeva, po svojoj nutrini, i naše bezuvjetno predanje njoj.
A ovaj zahtjev nije tako malen, upravo zato što je Božja ljubav prema nama tako bezuvjetna i velika. "Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ" nije ugodno. Tko drukčije misli, taj je svoj križ davno odbacio sa strane. Tko živi s Bogom, taj zna, da je Radosna vijest i obećanje ali i zahtjev. Oboje idu zajedno: To je ono što Isus govori u današnjem evanđelju: daruj samog sebe, jer se Bog tebi potpuno darovao.
Sveti Ćiril (826./827. - 869.) i Sveti Metod (815. - 885.)
kršćanski su sveci, spomendan im je 5. srpnja. Braća Ćiril i Metod su rođena u Solunu.
Po nalogu bizantskog cara Mihala, 860. oba brata odlaze kao misionari među tursko-tatarske Hazare u južnoj Rusiji.
Neposredno nakon povratka iz Rusije angažirani su za novu misiju kod Slavena. Naime, 862. poslanstvo moravskog kneza Rastislava zatražilo je od cara Mihajla biskupa i svećenike koji će propovijedati na slavenskom jeziku kršćansku vjeru.
Bizant donekle udovoljava Rastislavljevoj želji i šalje mu Ćirila i Metoda.
Braća su se za ovaj posao ozbiljno spremili; Ćiril je sastavio prvo slavensko pismo (glagoljicu) i na jezik makedonskih Slavena iz okolice Soluna (koji su od djetinstva dobro znali) preveli su najnužnije crkvene knjige.
Na taj su način stvorili prvi slavenski književni jezik i postavili temelje slavenskoj književnosti.
Darovatelji za crkvu - HVALA VAM
| ĐURAN IVANKA | HRŽENICA PRELOŠKA 9 | 100 |
| PRTENJAČA MARKO | PRILES 70 | 100 |
| PRTENJAČA MARKO | PRILES 70 | 200 |
| BENC STJEPAN | STRUGA 23 | 200 |
| MIKULIĆ SLAVICA | STRUGA 87 | 100 |
| OKIĆ IVAN | STRUGA 18 | 200 |
| GOMAZ ANTUN | PRILES 40 | 200 |
| ŠPOLJARIĆ JOSIP | SV. ĐURĐ LOVAČKI PUT 14 | 150 |
| SAČER VLADO | KARLOVEC GLAVNA 7 | 400 |
| KOSI RADE | KARLOVEC DRAVSKA 23 | 150 |
| ČANAKI ĐURO | HRŽENICA K TOMISLAVA 6 | 100 |
| ČANAKI DANIJEL | SV ĐURĐ LOVAČKI PUT 8 | 200 |
| Gabrijel Bahat r.2007. sin Zorana i Bojane iz Sv. Đurđa Lj. Gaja 14. |
| Eva Novak r.1922. iz Komarnice 49. Kata Horvatić r.1924 iz Hrženice Ludbreška 16. Mir vječni. |
|