Kratkim odlomkom i događajem današnjega evanđelja Isus nam daje odgovor na jedno vrlo bitno kršćansko i ljudsko pitanje. To je pitanje odnosa rada i molitve. Isus ulazi u kuću svojih prijatelja u kojoj su dvije sestre: Marta i Marija. Marta aktivna, Marija kontemplativna. Marta sva u srcu, gostoljubiva i radina, a Marija sva u duhu, sabrana i molitvena. Rekli bismo da se ove dvije sestre savršeno nadopunjuju, ali pred Isusom izbija njihov sukob. Istina, prva reagira žena srca i rada, a podnosi žena duha i molitve. I tako je to u svakom od nas. Prisutna je radinost koju diktira razum i srce i prisutna je molitvenost koju diktira duhovnost i sabranost. Redovito onaj prvi "ja" u nama prigovara ili se ispričava da za onaj dublji "ja" nema vremena i potrebe. A Isus se vrlo jasno opredjeljuje i daje prednost onom dubljem "ja", tj. sabranom, duhovnom i molitvenom. I kao da je evanđelje pisano danas i za danas, kada su Crkvom zasjali veliki likovi poput Leopolda Mandića, Majke Terezije, Rogera Schutza i tolikih drugih koji svjedoče da ništa ne bi mogli učiniti da prethodno nisu molili. Stoga je i nama danas - užurbanima i preopterećenima - jasna Isusova poruka: iz duše molitvene i sabrane rađaju se djela ljubavi i dobrote te je jedino uravnoteženi kršćanin pravi kršćanin.
Jakov stariji, Svetac Apostol 
Jakov je bio sin Zebedeja i Salome, a brat Ivana evanđelista. Rodio se u Betsaidi na Genezaretskom jezeru. Na apostolat je pozvan u proljeće ili ljeto g. 28. od samoga Krista. Sveti Matej o tom u svom evanđelju piše: "Idući odatle dalje, Isus opazi drugu dvojicu braće, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana, u lađici, s ocem, gdje krpe mreže. Pozva ih. Oni odmah ostave lađicu i svog oca te pođu za njim" (Mt 4,21-22). Sveti Jakov, zajedno s Petrom i Ivanom, pripada onome najužem krugu oko Isusa. S njima je prisutan uskrsnuću Jairove kćerke, Isusovu preobraženju na Taboru, njegovoj smrtnoj borbi u Getsemaniju. Klement Aleksandrijski i Euzebije Cezarejski spominju i obraćenje sudskoga sluge ili pandura, koji je Jakova vodio na sud. Vidjevši taj kako je apostol hrabro primio smrtnu osudu, priznao se i sam kršćaninom. Jakova je zamolio za oproštenje za sve što mu je učinio. Apostol ga je poljubio i rekao mu: "Mir s tobom!" Poslije toga je obojici odrubljena glava. Tijelo sv. Jakova bijaše preneseno u Compostellu, u Španjolskoj, gdje njegov grob u srednjem vijeku postade uz Rim i Jeruzalem najviše pohađano hodočasničko mjesto. Španjolska ga je izabrala za svoga zaštitnika, a kad njegov blagdan padne u nedjelju, onda je ona cijela godina jubilarna Jakovljeva godina. Svetog su Jakova kao svog naročitog zaštitnika poštivali tijekom stoljeća hodočasnici i putnici, zatim srednjovjekovni vitezovi, pa onda apotekari, kožari, ratari i voćari.
Joakim i Ana, roditelji BDM
O Joakimu i Ani u Svetom pismu nema spomena, no njihovo se ime prvi put spominje u jednom apokrifnom spisu iz II. stoljeća.
Taj spis govori o sv. Joakimu kao o veoma bogatu čovjeku, ali koji je bio i pobožan i dobar.
Joakima je veoma pogodilo to što nema potomaka pa se na 40 dana povukao u pustinju posteći i moleći.
U isto vrijeme i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete.
O tome je po anđelu bio obaviješten i Joakim te pozvan da se vrati kući. Joakim je poslušao te u zahvalu prinio Gospodinu za žrtvu deset jaganjaca. Ana je u velikoj starosti rodila kćerku i dala joj ime Marija.
Darovatelji za crkvu - HVALA VAM
| Mirko Krušelj r. 1940. iz Luke 33. Pokopan u Svetom Đurđu. Eva Horvat iz Struge gdje je pokopana. |
|
S