1. NEDJELJA ADVENTA

Lađa na suhom

Mt 24,37-44

Čovjek je biće koje uvijek nešto očekuje. Dijete očekuje, kada će postati velik, učenik očekuje, kada će završiti nauke, samac očekuje, kada će stupiti u brak, oženjeni očekuje dijete... Crkva nas u adventu odgaja u očekivanju Isusova dolaska: Bdijte, jer ne znate, kada će doći Gospodin.

Za Noino vrijeme jeli su i pili, ženili se i udavale. To samo po sebi nije bilo ništa loše. I Noa je jeo i pio, bilo je oženjen i imao je obitelj. Isus je s apostolima jeo i pio, a Sv. Pavao nam potvrđuje, da smo Gospodinovi, bilo da jedemo ili pijemo ili štogod drugo radimo.

Razlika između Noe i suvremenika bila je u tome, što je Noa gledao u budućnost, iščekujući Gospodinov dolazak. Zato je i načinio lađu. Podsmjehivali su mu se: Gradi lađu i to na suhom. Što će mu to? !Nama nije potrebna takva lađa. Živimo iz dana li dan i uživamo ono, što nam donese trenutak. Suvišna nam je misao na Boga ine mislimo o Njegovim zapovijedima.

Pokazalo se, da je Noa bio u pravu. Lađa koju je izgradio na suhom, spasila ga je, dok je sve ostalo odnio potop.

I mi također gradimo lađu na suhom. Ta lađa je naša vjera, naše pouzdanje u Gospodina i očekivanje Njegova dolaska. Naravno, da i mi zato vrijeme i jedemo i pijemo i u našim crkvama nižu se vjenčanja. Međutim, to su za nas samo stajališta na putu, od kojih ni jedno nije konačno. Ko-načno stajalište bit će susret s Kristom. Svaki advent i sva-ki Božić priprava su i predokus onog posljednjeg adventa i Božića, kada ćemo se konačno susresti s Gospodinom u vječnosti.

Ovo očekivanje u vjeri i pouzdanju nije uvijek lako. Noa je osjećao, da je među svojima osamljen. To i mi osjećamo. Ali Noa je ustrajao. Znao je, da ga je Bog pozvao, da svje-doči za Njega. Lađa na suhom bila je nešto izvanredno, ali upravo u tome bilo je njezino svjedočenje. Uz nju bi se trebali zaustaviti i zamisliti svi sunarodnjaci.

Mi smo pozvani tako graditi lađu našega kršćanstva, da se uz nju zaustave i zamisle naši sunarodnjaci. A u adventu još napose.

Obavijesti

Podijelimo s drugima

Božansko posinjenje, koje je u mnogim svecima bilo življeno na poseban način, i u nama označava odnos s Bogom. Možemo se zaustaviti i razmišljati, a zatim odgovoriti na neka pitanja:
- Povijest spasenja nije dovršena, nego je poput prispodobe koja stigavši do punine (utjelovljenje, muka, smrt i uskrsnuće Isusovo), sada ponovno silazi u našu povijest. Shvaćam li da sam i ja dio ove povijesti spasenja? Što konkretno činim da je ostvarim u svom životu?

Božja vjernost njegovim obećanjima nije uklonjena sa stranica Biblije: spasenje Božje se ostvaruje u povijesti. Živiš li od te Božje vjernosti i vjernosti Bogu? Znaš li u svakidašnjici prepoznati te znakove?
- Što spoznaja da je Bog Stvoritelj, ali i Gospodin, mijenja u mom odnosu prema njemu? U svojoj dobroti želi da ga zovemo Ocem. Živim li svjesno svoj život djeteta?

Darovatelji za crkvu -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa