30. nedjelja kroz godinu
Zapovijed ljubavi prema Bogu
jedna je od mnogih zapisanih u Bibliji (židovski rabini nabrojili su ih 613). Uz nju se stavlja i zapovijed ljubavi prema čovjeku: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga! Ove dvije zapovijedi, kako čusmo u Evanđelju, Isus sažimlje u jedno, izjednačuje ih, kaže da je to u biti isto. I dodaje da sve druge zapovijedi - sav Zakon i Proroci (mi bismo rekli: cijelo Sveto Pismo) - o tome ovise. Isus ne uvodi ništa novoga, ne nameće neki novi kodeks koji bi čovjek mogao obdržavati i onda biti miran, siguran za svoje spasenje, već želi uputiti čovjeka na korijen i bit svega, na onaj nutarnji stav koji mora voditi njegov cjelokupni život. Kao da želi reći: Čovječe, slijedi glas svoje savjesti, svoga srca. Slijedi kompas koji ti je usađen u srce i pamet samim time što si slika Božja. Stvoren si iz ljubavi i stvoren si za ljubav. Ljubavlju se potvrđuje život, ljubav je njegovo osmišljenje. Po ljubavi sličan si Bogu koji te iz ljubavi stvorio, Bogu koji je ljubav sama. Ljubljen si, pa uzvrati ljubav.
Svojim životom trebaš nastavljati ono što je Bog započeo stvarajući te i šaljući te u svijet. Na to nas poziva Isus i želi nas oduševiti za taj stav.
Nadalje, za Isusa nema dileme: Ljubiti Boga ili ljubiti bližnjega? Za njega je to isto. "Druga je zapovijed prvoj jednaka!" Ispravno ljubiti čovjeka (upravo zato što je čovjek) isto je što i Boga ljubiti. Ljubiš li Boga, on te osposobljava da ljubiš čovjeka. Ako ljubiš čovjeka, već si na putu da ljubiš Boga. To će se očito pokazati na Posljednjem sudu na kojem vrijedi samo jedno: "Što ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili."
Odgovor na pitanje kako ljubiti glasi: Svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom. Ljubav zahtijeva cijelo biće, cijelog čovjeka. Prava ljubav ne poznaje polovičnost, zadršku. Ako nije nesebična, bez pridržaja, totalna, onda nije ni ljubav. Isus je tu i takvu ljubav, nesebičnu, spremnu na sve, onu koja žrtvuje i vlastiti život, osobno ostvario i posvjedočio. Novost je u njegovu primjeru. Tek iz križa Kristova i njegova probodenog srca, njegova zapovijed ljubavi poprima svu snagu i veličinu. On sam postaje mjerom ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I zato može reći: "Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge. I veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje svoje."
U subotu je prva subota u mjesecu pa molimo za svećenička i redovnička zvanja u našem narodu i našoj župi.
Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim.
(Lk 13, 31-35)
Za posvećenje vremena potrebno je vrijeme posvećeno SAMO Bogu.Zato postoji vrijeme molitve.
Za posvećenje prostora potreban je prostor posvećen SAMO Bogu.Zato postoje crkve.
Za posvećenje čovječanstva potrebni su ljudi posvećeni SAMO Bogu. Zato Bog poziva one koje odabere da mu budu potpuno darovani i da budu Njegov znak među ljudima s kojima žive.
Bog poziva. Od Abrahama do današnjih dana.
On ima svoje razloge, njegov izbor nama je neshvatljiv - radilo se o nama ili o drugima.
Ne postoji pravilo po kojem Bog izabire osobe.
Samo jedno znamo - Njegov izbor je izbor velike ljubavi i velikog dara - i za pozvanu osobu i za ljude s kojima se susreće.
Ali ostvarenje jednog duhovnog zvanja ne zavisi samo o Božjem izboru.
Bog želi s čovjekom surađivati, a ne njime manipulirati.
Zato traži slobodan odgovor na sve svoje pozive - slobodno prihvaćanje ili odbijanje.
A od pravog odgovora zavisi punina čovjekove životne sreće i ispunjenost njegovog životnog poslanja.
s. Berislava Grabovac
U srijedu 15.10. su se sastali Marijini legionari u župi i tako proslavili godinu djelovanja u našoj župi. Kao dragi gost bio je voditelj, marijin legionar Ante Brkić. Nadamo se da će i još neki župljani postati marijini legionari , to je radosni zaključak ovog prezidija. Svima hvala na kolačima i svemu!
 |
 |
 |
Akcija OVA SVIJEĆA GORI DUŽE -Svijeću po cijeni od 10 kn. možete nabaviti ovih dana kod djelatnika Caritasa i na dan Svih Svetih tamo gdje je sv. misa. Djelatnici Caritasa bit će vam na raspolaganju a tim prilogom pomažemo jednu siromašnu osobu jednim ručkom.
SVI SVETI
Svečanost Svih Svetih upravlja naš pogled prema neizrecivo svetom Bogu. To nam govori molitva: "Bože ti si jedni svet, tebe slavimo kad se sjećamo svetih. Svet je samo Gospodin.. Svečanost Svih svetih nas podsjeća na vlastiti poziv. "Posvećenim, svetima" naziva Pavao na početku svojih poslanica kršćane i kršćanke u zajednicama, pa i one teške i problematične ljude. Tu možemo vidjeti i sebe!
Svečanost Svih svetih ukazuje i na potrebu reformiranja Crkvene situacije. Potrebno je reformirati i ljudsku povijest koja je puna grijeha neiskrenosti. I Koncil nas je pozvao na obnovu. Na žalost, čini se da je sve ostalo samo na papiru.
Svečanost Svih svetih nas podsjeća na izvorni smisao riječi : "zajedništvo svetih" ( communio sanctorum) kojega predstavlja euharistijsko zajedništvo. Ovdje se radi o našem sudjelovanju na svetom događanju. Onaj koji sudjeluje na gozbi ljubavi kršćana, mora tu ljubav prenositi dalje u svagdašnji život.
Svečanost Svih svetih nas podsjeća na konačno dovršenje Crkve i svijeta. 1950. godine na blagdan Svih svetih je proglašena dogma o uznesenju Marijinu na nebo, jer se vjerom nadamo da će svi ljudi dobiti ono što je Marija već postigla: "Vidjet ćemo da je Bog pripremio novo boravište i novo ispunjenje, gdje boravi pravda, čije blaženstvo će ispuniti svaku ljudsku čežnju za mirom koja leži u svakom ljudskom srcu.
O blagdanu Svih svetih kitimo i posjećujemo grobove naših dragih pokojnika. Procesije na groblje je svjedočanstvo vjere: cvijeće i svijeće označuju novi život, blagoslovljena voda nas podsjeća na naše krštenje, jer kao što ćemo biti s Kristom pokopani u smrt, tako ćemo s njim biti i sjedinjeni u uskrsnuću. Naši grobovi nisu, kako reče jedan pisac (L. Feuerbach) "mjesta rođenja bogova", nego tamne mrlje na mreži ateizma.
POTPUNI OPROST
Na blagdan SVIH SVETIH, na DUŠNI DAN i nedjelju poslije Dušnog dana, mogu vjernici u svim Crkvama, u javnim ili polujavnim bogomoljama dobiti POTPUNI OPROST, KOJI SE MOŽE namijeniti samo za pokojne.
Da se dobije potpuni oprost potrebno je: - Pohoditi crkvu ili bogomolju u kojoj treba izmoliti Oče naš i Vjerovanje, - primiti sv. Pričest, ispovjediti se ako je potrebno, - te izmoliti molitvu na nakanu Sv. Oca Pape (bilo koju molitvu).
Oprost se dobiva od 31. listopada, pa do ponoći 2. studenog, te od podneva slijedeće subote, pa od ponoći slijedeće nedjelje.
DUŠNI DAN
Spomen svih vjernih mrtvih
je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Doduše, u drugom i drugačijem načinu izražavanja. Zemaljski način međusobne povezanosti zamjenjuje molitva, meditacija, a za vjernike je tu i najpovjerljivi posrednik, "onaj treći", Bog, Otac neba i zemlje. Koliko god to izgledalo neobično, upravo je na taj način razgovor s pokojnicima dublji, doživljeniji negoli je često bio u površnim i nusputnim među osobnim odnosima za zemaljskog puta. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. I nismo uvijek svijetlili jedni drugima. U ovim tako ljudski danima svi ljudi bivaju bliži s onima koji su na drugoj obali, ovdje međusobno, samima sebi i Bogu.Crkva je oduvijek iskazivala poštovanje svojim pokojnicima. Štoviše, častila ih je budući da su ta tijela bila posvećena sakramentima, napose krstom i euharistijom, i jer će ona kod drugog Kristovog dolaska (na Sudnji dan) uskrsnuti i biti s njim u slavi. To je vrhunac kršćanske vjere i nade koja preseže ovozemaljsko iskustvo. Upravo iz tih razloga se u Crkvi razvilo štovanje mučenika, svetaca. No nikada se nije prestala poštovati svakog pokojnika.
Misa za pokojne i blagoslov grobova. - danas u svakoj misi Crkva moli: "Spomeni se naše braće i sestara, koji usnuše i nadi uskrsnuća, i svih koji preminuše u tvom smilovanju; privedi ih k svjetlu tvoga lica..." U bogoslužju za pokojne molitva Crkve ide u dva smjera: njom se iskazuje poštovanje do pokojnikâ, članova Crkve, koji su po sakramentima "udovi Kristova Tijela", i drugo, Crkva moli za sve pokojne, bez razlike: da im Bog iskaže milosrđe, ukoliko u času smrti nisu bili sasvim dostojni njegove nagrade i slave, ukoliko nisu bili sasvim čisti. S tim u vezi je i poznati običaj, da u ove dane damo svećeniku blagosloviti grobove svojih pokojnika, da osobno za njih molimo, da dajemo za njih služiti misu, najvrjedniju molitvu i spasenjsko djelo. Takva misa je ne samo korisna pokojnima, već po njoj vjernik s njima izmiruje svoje krivice, koje im je u zajedničkom životu nanio. Stoga rodbina i bližnji, takvoj misi i prisustvuju.
|
Hoću li, Gospode, i ja u raj? Želim, al' sve se bojim. Jer tamo će biti slava i sjaj, A ja na niskom stojim! Već ako imaš gdjekoji kutić, I to je mnogo za me. Stisnut ću tamo se, suhi k'o prutić, Usko je moje rame. Nikomu neću praviti sjene Bez buke bi to bilo. Gospode, ne zaboravi mene, Ako to ti je milo. Ako Ti nije milo prisuće Takova odrpanca, Pusti, da bar na vratima kuće Čekam kog Tvojeg znanca. Da ga zamolim, da se za me moli. Ako se ni to ne da, Ja ću svejedno čekati doli, Već i poradi reda! Pa kada uđu, kojim je dato, I mjesta biti neće: Nebo je malo, al' ništa zato... Srce je Tvoje veće... fra Bonaventura Duda |
Darovatelji za crkvu - HVALA VAM
| HEHET SLAVKO | SV ĐURĐ DRAVSKA 5 | 200 |
| HORVAT BOŽO | LUKA 105 | 200 |
| NAMESTNIK RUŽA | KOMARNICA 57 | 150 |
| GOMAZ ZVONKO | SV ĐURĐ SELNA 10 | 200 |
| ŠALIG RENATA | STRUGA 47A | 300 |
| BRZAJ STJEPAN | HRŽENICA M KRLEŽE 6 | 200 |
| Petar Vedrina sin Zorana i Anamarije iz Sesveta M. Gupca 54. |
| Ivica Šmer iz Sesveta M Gupca 23 i Barbara Premec iz Struge |
|