Gubavost je u Isusovo vrijeme značila dvostruku nesreću. Prva se sastojala u samoj bolesti, a druga u činjenici da su po Mojsijevu zakonu ti bolesnici bili izopćeni iz ljudskog društva. Ne možemo ni zamisliti kako su se jadni izopćenici osjećali.No, ne smijemo se čuditi tako strogom starozavjetnom propisu. Danas svaka bolnica u svom sastavu ima i odjel zaraznih bolesti. Vrata tog odjela su zakljućana, a bolesnici mogu s posjetiteljima razgovarati sarno iza prozorskog stakla ili preko ograde.
Gubavosti danas nema u našoj sredini. Ali ne možemo govoriti da nema izopćenika. Što će nam star i bolestan čovjek, njemu je mjesto u domu. - Što će nam loš učenik, šteta je trošiti riječi na njega. - Prije nekoliko godina neki je čovjek bio osumjičen da radi protiv interesa države i završio je u pritvoru. Novine su to odmah priopćile javnosti. Žena i kćerka su plakale danju i noću, jer su ih na poslu i u školi izbjegavali, kao da su gubave. Na kraju se pokazalo da optužba nije bila utemeljena, međutim sumnja u tu obitelj ostala je još dugo vremena. - S kakvim očima i srcem donosimo sudove o razvedenim parovima, o civilno vjenčanima, o nekrštenima, o nevjernicima, o doseljenicima, o ljudima s nižom naobrazborn i malom zaradom?
Isus nije ukinuo Mojsijev propis glede gubavaca, znajući da je potreban. Nije odobravao grijeh niti je izjavljivao da je zlo dobro. Međutim, prema ljudima koji su na bilo koji način bili obilježeni imao je poseban odnos. Gubavca u današnjem evanđelju dodatako je i ozdravio. Jeo je i pio s ljudima koje je javnost smatrala grješnicima i bludnicima. Carinika Mateja, kradljivca Judu, prevrtljivca Petra, sumnjičavaca Tomu i njima slične pozvao je da pođu za njim, a neke od njih učinio je čak svojim apostolima. Družio se s jednostavnim ljudima, pomagao gluhima, slijepima, uzetima i sakatima. Na križu se poistovjetio sa svim patnicima, odbačenicima i osuđenicima. Time je dokazao da u njegovim očima nitko nije odbačen, nitko nije izopćen iz okrilja Božje ljubavi. Baš naprotiv, društveni izopćenici često su Božji izabranici.
Ako nam je teško sve to shvatiti i prihvatiti, ne smije nam biti teško o svemu tome razmišljati.
"Svetim pomazanjem bolesnikâ i molitvom svećenikâ cijela Crkva preporučuje bolesne trpećem i proslavljenom Gospodinu, da im olakša boli i da ih spasi, štoviše potiče ih da se slobodno sjedine s Kristovom mukom i smrću i tako doprinesu dobru Božjega Naroda". 
