Ne čudimo se, da su se pismoznanci uznemirili, kada su čuli Isusa, da uzetome otpušta grijehe. Grijehe može otpustiti samo Onaj, koji je grijehom bio uvrijeđen - Bog. Ako si takvu vlast prisvaja čovjek, pravi se jednak Bogu, bogohulnik je. Pismoznancima, dakle, ne možemo predbaciti, da su pogrešno mislili. Isus ih u tom pogledu nije korio. Ali je učinio nešto, što ih ,je moralo prisiliti na daljnje razmišljanje. Bolesniku, kojemu je upravo otpustio grijehe, naredio je, neka ustane, uzme svoju postelju i ide. Taj je naređenje bez razmišljanja izvršio. Ustao je, uzeo svoju nosiljku i pošao. Razumljivo je da su svi prisutni bili osupnuti i da je pismoznancima stao dah. Otpuštanje, što ga je Isus izrekao nad uzetim, nije bilo učinjeno samo prigodno.Spadalo je u bit Mesijanskog poslanstva. Već prije Njegovog rođenja anđeo je navijestio Josipu, da će Marija roditi Sina, koji će ljudski rod osloboditi od grijeha. Krstitelj, koji je na Jordanu pripremao mnoštvo na Mesijin dolazak, govorio je slično: Evo, Jaganjac Božji, koji oduzima grijehe svijeta . . . U Evanđelju naletimo na mnoga mjesta, gdje protivnici. Isusu predbacuju, zašto se zauzima za grešnike, s njima se druži i s njima jede. Isus odgovara, da nije došao tražiti pravednike, nego grešnike. U današnjem odlomku vidimo, kako oslobađa čovjeka najprije duhovne sakatosti - grijeha, i istom tada mu ozdravlja bolesno tijelo. Riječima nad kaležom na Posljednjoj večeri je naznačio, da će se Njegova krv proliti za mnoge za otpuštanje grijeha. Prije uzašašća nalaže apostolima, da idu naviještati oproštenje grijeha svim narodima. Pismoznanci su bili u pravu, kada su tvrdili, da grijehe može otpuštati samo Bog. Ali nisu bili u pravu, kada su Isusu, kada je opraštao grijehe, pripisivali bogohulstvo. To je učinio Bog, koji postaje čovjekom, da bi nas oslobodio od grijeha.
