Kad je Isus carinika Mateja pozvao da pođe za njim, znao je da će se zamjeriti farizejima. Naime, carinike su smatrali otpadnicima koji ne zavrjeđuju da se pošten Židov druži s njima. Ali Isus ide još dalje. S Ma-tejem i njegovim prijateljima uđe u njegovu kuću, sjeda za stol i blaguje zajedno s njima.Na temelju današnjeg evanđelja moglo bi se zaključiti daje Isus sve to činio namjerno. Htio je da se farizeji uznemiruju i sablažnjavaju nad nje-govim postupcima. Htio je da na njegovu primjeru provjeravaju isprav-nost vlastitog ponašanja. Da se zamisle nad riječima Pisma koje izgovori Bog po prorocima: "Milosrđe mi je milo, a ne žrtva". Možda su upravo došli iz hrama gdje su obavili prinošenje žrtve te se strogo pridržavali propisa kako moraju biti odjeveni, koje tekstove moraju izgovarati, kada moraju stajati na nogama, kada sijedjeti, kada se klanjati i tome slično. To bi doduše bilo hvalevrijedno, kad bi s jednakom tankoćutnošću ispu-njavali i druge zapovijedi Pisma, osobito one koje uređuju međuljudske odnose i preporučuju ljudima milosrdnost.
I danas ima pojedinaca koji možda previše naglašavaju značenje žrtvenog prinosa i ispunjavanje crkvenih propisa. Žrtveni prinosi i propisi su dakako vrlo važni, pomoću njih se uređuje naš odnos prema Bogu. Ppritom ne smijemo zaboraviti da se ljubav prema Bogu pro-vjerava na ljubavi prema bližnjemu. Nikoga nemamo pravo osuđivati zato što se njegovo mišljenje ne podudara s našim, zato što je možda ra-zveden, ili je izvanbračno dijete, ili je nevjernik. Jedino je Bogu poznata njegova nutrina, jedino Bog zna u kojoj mjeri netko postupa po svojoj savjesti, jedino Bog zna ima li u dotičnom čovjeku hotimičnog zla. Zato moramo biti pravedni u svojim prosudbama. Ne trebamo odobravati sve što drugi čine, ali u svom neodobravanju moramo imati razumijevanja za svakog čovjeka i pokazati mu svoju "milosrdnost". Bez toga su svi naši žrtveni prinosi bezvrijedni. Da je Isus došao zvati pravednike - bi li ih dozvao? Ali on jasno kaže da nije došao zvati pravednike, nego grješnike. Hvala mu. Sve će naći, samo ne one koji sebe smatraju pravednicima.
Došao je konačno dan PRVE PRIĆESTI. To je dan kada smo svi u župi posebno radosni i raspoloženi. Crkva je ljepše okićena i uređena nego obično, a i po vašim domovima, sve je nekako svečanije.
Najveću radost sigurno osjećate vi djeco - prvopričesnici. Vaša svečana odijela i nasmijana lica najbolje nam to pokazuju. Pa tko se ne bi radovao?! Prvi puta u životu sudjelujete kod Mise kao i odrasli. Do ovog ste dana samo promatrali kako se za vrijeme Pričesti odrasli pričešćuju, a sada pristupate k stolu Kristovom i blagujete Njegovo presveto Tijelo i Krv pod prilikama kruha i vina. Baš zato se s vama danas raduje naša župska zajednica. Po vama će od sada cijela župa biti čvršće povezana s Kristom. Vaš susret s Kristom na dan "Prve Pričesti" početak je vašeg bržeg rasta u vjeri i ljubavi Kristovoj. Ostanite uvijek vjerni Kristu, pa će prava radost i sreća, koju samo Krist daje, uvijek biti s vama.
