11. nedjelja kroz godinu

Otrov i zmije Izl 19, 2-6a; Rim 5,6-11; Mt 9,36-38; 10, 1-8.

Evanđelist Matej izvješćuje nas kako je Isus poslao dvanaestoricu, uputivši ih da propovijedaju izgubljenim ovcama doma Izraelova, a uz propovijedanje da liječe bolesne, uskrisuju mrtve, čiste gubave i izgone zle duhove. Evanđelist Marko navodi na usporednom mjestu Isusovo obećanje da im neće naškoditi ni zmije, ako ih ujedu, ni otrov ako ga ispiju. Važe li te Isusove riječi i za njegove današnje učenike?
Zli duhovi našega vremena su laži, nepravde, osvetoljubivost, psovke... Isusovi učenici izgone ih propovijedajući istinu, zauzimajući se za pomirbu, opraštajući nepravdu, vraćajući dobro za zlo...
Nečiste duhove izgone kad u sveopćoj poplavi razvratne spolnosti i takozvane slobodne ljubavi ustrajavaju u naviještanju odgovorne ljubavi, duhovnih priprema za ženidbu, razboritog shvaćanja ljubavno-spolnog života u braku... Tjelesno zdravlje mogu današnji Isusovi učenici vratiti bolesnicima doduše u vrlo rijetkim slučajevima. Ali im zato mogu posredovati utjehu vjere i molitve, pouzdanje u Božju providnost, nadnaravni pogled na smrt...

Sudbina gubavaca bila je u Isusovo vrijeme mnogo teža od sudbine ostalih bolesnika, jer su gubavci morali živjeti izvan društvene zajednice. To bi za današnje Isusove učenike značilo da ne smiju nikoga zbog vjere, narodnosti, uvjerenja ili bilo čega drugoga izdvajati iz okrilja svoje ljubavi. Gubavost je bila bolest koja nije bolesniku davala nadu u ozdravljenje - Isusovi učenici ne smiju nikad očajavati nad bilo kim i bilo čim. Istina, mrtve ne mogu dozvati u život. Ali se mogu zauzimati za žive i ustrajno zagovarati stajalište da nitko na svijetu nema pravo raspolaganja tuđim životom, bez obzira radilo se o tek začetom djetetu, ili o starom, radom i patnjom iscrpljenom čovjeku. Koliko je otrova bilo izliveno u proteklih pola stoljeća na Boga, Crk-vu, papu, biskupe, svećenike i vjernike! Koliko je zmijskih siktaja dopiralo do ušiju nekih Isusovih učenika u zatvorima, vojarnama, školama i drugim sredinama! Onima koji su ostali vjerni Isusu, nijedna stvar nije naškodila. Baš naprotiv, mnoge od njih još je jače učvrstila u vjeri.

Obavijesti

13. lipanj Sveti Antun Padovanski, crkveni naučitelj (1195-1231)

rođen u Lisabonu oko g. 1195., poznat je kao Padovanac jer u tome gradu ostade najživlja uspomena na njegov apostolski rad i jer u njemu svetac nađe svoje posljednje počivalište. Njegov grob u veličanstvenoj bazilici, zvanoj »il Santo«, i danas je cilj neprestanih hodočašća. Štovanje sv. Antuna u Katoličkoj crkvi tako je rašireno i tako općenito da predstavlja pravi religiozni fenomen. Negdje oko Uskrsa g. 1228. svetac se u poslovima svoga reda nalazio u Rimu. Tada je propovijedao u prisutnosti velikog franjevačkog prijatelja pape Grgura IX., inače veoma učena čovjeka. Taj se zadivio nad njegovim velikim poznavanjem Svetoga pisma. Zato ga je i pozdravio kao »škrinju zavjeta«, tj. Staroga i Novoga zavjeta, u kojoj leži pohranjeno veliko svetopisamsko blago.

Darovatelji za crkvu za 2005. god -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa