Nekoliko kratkih redaka u današnjem odlomku Markova evanđelja govori nam da se oko Isusa uvijek nešto događalo. Ljudi su dolazili i odlazili, apostoli su primali zapovijedi i vršili ih, katkada su jedva stigli nešto prizalogajiti, čas su u lađi, čas na samotnom mjestu, čas u mnoštvu...Tako je to i danas. U Isusovoj Crkvi stalno se nešto događa. Mora se događati. Ne bi valjalo da se ne događa. Moraju se održavati crkvene sinode, biskupske konferencije, sastanci provincijala, dekana i župnika, moraju se događati posvećenja crkava, orgulja, zvona, moraju se organizirati susreti mladih, bolesnih, potištenih, moraju se održavati pučke misije, duhovne vježbe i hodočašća, moraju se događati prve pričesti, krizme, mlade mise i druge svečanosti... To su znakovi da je Crkva živa i da Krist sudjeluje u njoj. Svakome je pružena prilika da dođe i ostane u Crkvi, ali i prilika da napusti Crkvu. S čovjekom koji ostaje Crkva dijeli plodove otkupljenja, a čovjeku koji je napušta želi sreću na drugom mjestu.
"Sažali mu se silan svijet." - Drugim riječima: suosjećao je s njima. Imao je razumijevanja za njih. Imao je srce slično njihovim srcima. Tako je i danas. Isus suosjeća s cijelim čovječanstvom, pa tako i s nama na ovim hrvatskim prostorima između Drave i Jadrana. Razumije nas tisućljetni san o suverenosti, samostalnosti i međunarodno priznatoj ravnopravnosti. Razumije nas osjećaj malobrojnosti i ugroženosti, jer nam valja živjeti s ne baš uvijek ljubaznim susjedima. Ujedno mu je žao kad vidi kako toj malobrojnosti sami doprinosimo (pobačajima i samoubojstvima). Žao mu je što obezvrijeđujemo moralne i etičke vrijednosti, žao mu je mladih koji se drogiraju, žao tolikih stečajeva naših poduzeća, žao tolikog broja nezaposlenih...
"Stane ih poučavati mnogočemu." - Nije im dao čudotvorni recept po kojemu bi se mogle izliječiti sve rane i odstraniti sve nevolje. Dao im je upute kako valja živjeti i raditi. Te su upute zapisane i svakome dostupne već dvije tisuće godina. Isus neće raditi umjesto nas, on će raditi zajedno s nama, ako budemo radili one što trebamo. Ako budemo nastojali da se među nama uvijek nešto događa. To je izazov za svakog pojedinca i za Crkvu kao cjelinu.
Sv. Joakim i Ana- 
