Posljednjeg dana mjeseca srpnja slavimo spomen-dan sv. Ignacija Lojolskoga. Njega je 1622. godine papa proglasio svecem. Nakon tog vremena njemu u čast podignute su brojne crkve u raznim krajevima naše zemlje. Tako mu je podignuta i crkva u Dubrovniku.Kad sam prije nekoliko godina razgledavao crkvu u Dubrovniku, moju pozornost privukla je razlika između oltara u crkvi. Svi su predivni, sarno što su prednja tri načinjena iz drvene građe, a dva u dnu crkve iz raznobojnog mramora. Pitao sam se odakle ta razlika. Rekoše mi da su graditelji prije nešto više od 300 godina, kad se crkva počela graditi, naručili u Italiji izradu svih pet oltara iz raznobojnog mramora. Kad su oltari bili izrađeni, natovarili su glavni oltar na jednu, i po dva na druge dvije lađe. Na cilj je stigla sarno jedna lađa s dva mramorna oltara. Lađu s glavnim oltarom i dva prednja zahvatila je na moru oluja i završili su na dnu mora.
Taj događaj nema nikakve veze sa životom Ignacija Lojolskoga. Ali ga nije teško povezati s njegovim učenjem. U njegovoj knjižici "Duhovne vježbe" nailazimo već na samom početku na tvrdnju da je čovjek stvoren zato da "ispuni Božju volju i spasi svoju dušu". Čovjek je dakle pozvan u život s određenim smislom i namjerom - čovjek je lađa natovarena dragocjenim teretom. Valja mu razapeti jedra, otploviti na pučinu, rezati valove, svladavati oluje, držati se pravog smjera i stići do određenog pristaništa. Cijela knjižica duhovnih vježbi u biti je uputa kako lađu opremiti i kako njome kormilariti na dugoj i opasnoj plovidbi.
Sve je to moguće povezati s današnjim evanđeljem. Govori nam o mnoštvu koje je pošlo za Isusom. Budući da su ljudi izgladnjeli, Isus je razmnožio kruh i ribice, kako bi se mogli nasititi. Većina se svojim mislima zaustavila jedino na hrani. Da im ne bi nedostajalo kruha, odlučili su Isusa zakraljiti. Neka kraljuje onaj koji ljude dariva kruhom. Međutim, Isus se ponovno povuče u goru, posve sam. Neka ljudi znaju da ne želi biti kralj koji će ih na jeftin način opskrbljivati kruhom za tijelo. Tko želi, može krenuti za njim u goru -ili može otploviti s njim prema novim obalama. Tamo će blagovati kruh duhovni i postat će dionikom kraljevstva nebeskog.
Vjera oslobađa od sebičnosti
Evanđelje po Ivanu nastalo je pred kraj 1. stoljeća. Ivan apostol je bio glavni izvor autentičnoga svjedočenja o Isusu Kristu kasnijem anonimnom sastavljaču teksta evanđelja za potrebe zajednice vjernika koja je bivala izazivana da ulazi u rasprave
i teološka obrazloženja spasenja po Isusu Kristu. Biblijski stručnjaci s razlogom upućuju na neimenovanog helenistički obrazovanog čovjeka židovskog podrijetla koji je Ivanovo svjedočenje znalački aktualizirao i duboko teološki pojašnjavao. Nisu isključena ni kasnija redigiranja.
Sve to ne dovodi u pitanje glavni autoritet onoga pod čijim imenom se navodi četvrto evanđelje. Ovonedjeljni ulomak stavlja pred nas Isusovo čudesno umnažanje hrane, pet ječmenih kruščića i dvije ribice, za više tisuća ljudi. Čudo koje je Bog učinio preko Isusa bilo je
ljudima znak kako pred sobom imaju izvanrednog, dugo očekivanog Božjeg poslanika. Masa je bila oduševljena i htjela ga je zakraljiti. Tim namjerama Isus je bio razočaran. Bilo mu je žao što narod još ne razumije kako njegovo poslanje nije u tome da ih senzacionalistički pridobije, već da im ponudi nove duhovne vrijednosti koje će ih dubinski
promijeniti, kako bi oni politički i religijski sustav vlasti stavljali u služenje zajedničkom dobru. Preko čudesnoga događaja htio im je svratiti pozornost da tamo gdje je prisutna prava vjera u Boga ne caruje sebičnost već solidarna ljubav koja omogućuje da svi imaju hrane i napretek
