Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se lađom na samotno mjesto, u osamu. Nije zapisano zašto je to učinio, ali o tome možemo ljudski razmišljati i zaključivati.
Ivanova smrt nije ga mogla ostaviti ravnodušnim. Mnoge su nezaboravne trenutke u mladosti proživjeli zajedno, bili su povezani rodbinskim vezama, a najviše ih je povezivala svijest o njihovu poslanju.
Ivan je Isusu pripremio put, krstio ga u Jordanu, odgojio je mnogo njegovih učenika. Sve je to Isus u osami prizivao u svoje sjećanje i bio Ivanu duboko zahvalan na svemu. Ivan je bio Isusov preteča u jos nečemu: u nasilnoj smrti. Ta je istina u osami zadobila svoje pravo značenje. Isus je citavim svojim bicem postao svjestan te istine. Htio je u osami još jednom odvagnuti njezinu težinu, razgovarati o njoj s Ocem, te s punom odgovornošću preuzeti tu istinu na sebe. U trenucima osame bilo mu je pred očima sveukupno čovječanstvo i za svakog čovjeka pojedinačno ponudio je Ocu svoj život.
Mnoštvo se nije obaziralo na Isusovu unutarnju muku. Narod ga je tražio zbog sebe. Uostalom i sam je znao da se prošlost ne vraća. Ivan je mrtav, njegov životni put je završen, pokoj mu vječni. A Isus mora nastaviti svojim putem i mora ostati dosljedan do kraja. Zato se vraća velikom mnoštvu. Sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Sada je, za razliku od proteklih dana, kad je govorio u prispodobama, djelovao mnogo nježnije i suosjećajnije. Dvije prispodobe završio je proteklih dana s najavom plača i škrguta zubima. Takve se riječi sada ne čuju iz njegovih usta.Kad mu učenici pristupe i reknu da je narod gladan, on im reče da ga nahrane. Imali su svega pet kruhova i dvije ribe, što je - zahvaljujući Isusovu blagoslovu - bilo dovoljno da su svi mogli jesti i nasititi se. Isus je time jasno pokazao da ima osjećaj za cjelovita čovjeka, za dušu i tijelo.
Ustanove i udruge kao sto su Karitas, Kap dobrote, U pravi trenutak i druge o čijem djelovanju nas izvjesćuje vjerski tisak i elektronski mediji dokazuju da Isus i njegovi učenici i danas pripremaju hranu za ljude. Crkva je svjesna da je Isusova samo ukoliko se i sama brine za čovjekovu dušu i tijelo.
Kolovoz je mjesec najviše turističke sezone u Hrvatskoj. Plaže na obali su pune turista iz Hrvatske i svijeta, a gradovi u unutrašnjosti postaju pusti. Kolovoz je najtopliji mjesec u godini i tijekom kolovoza se temperature penju preko 40 stupnjeva Celzija. More je također toplo, pa se kupaju i oni najosjetljiviji. U kolovozu su dva velika blagdana.
Dan domovinske zahvalnosti. je 5.kolovoza. Tog datuma 1995. , Hrvatska vojska je oslobodila Knin iz srpske okupacije. Sjetimo se tih događanja i budimo zahvalni na daru slobode. 
Ivan Vianney rođen je 8.5. 1786., uoči Francuske revolucije, u Dardillyju kraj Lyona. Godine 1818., bio imenovan župnikom u Arsu. U toj župi nema mnogo ljubavi prema Bogu. Ne slavi se misa i sakramenti. Vianney je ostao na toj župi sve do svoje smrti 4. kolovoza 1859. te unio u nju mnogo života i ljubavi prema Bogu. "Ars više nije Ars…", mogao je ustvrditi i sam sveti župnik sa zahvalnošću Gospodinu. Selo se preobratilo i postalo središte izvanrednog pastoralnog rada u kojem je njihov župnik dnevno znao provoditi u ispovjedaonici i do 12 sati. Iscrpljen teškim i dugotrajnim radom, oštrim pokorama i drugim patnjama svetac je umro od iscrpljenosti.
