Isus svojim hodanjem po moru i pozivanjem Petra da mu pođe u su-sret nije ukinuo zakon gravitacije. Ali je jasno dao do znanja da pored zakona gravitacije postoje i drugi zakoni.
Vremensko razdoblje u prva tri stoljeća kršćanstva značilo je za ondašnje vjernike hodanje po moru. Ti vjernici nisu imali nikavog čvrstog oslonca. Nisu imali vlast koja bi ih štitila, nisu imali
sredstva na koja bi se oslanjali, nisu imali saveznika koji bi im pomogao u nevolji. Pa ipak, nisu se utopili. Unatoč svim očekivanjima i prirodnim zakonitostima ostali su na površini. čak štovise, ispisali su najljepše stranice crkvene povijesti.Slično je bilo i s Crkvom u Hrvata u četiri desetljeća poslije Drugog svjetskog rata. Bila je gurnuta na rub društvenih zbivanja, izvrgnuta najtežim klevetama, ostala je bez velikog dijela materijalnih dobara, bila otrgnuta od prijatelja, prepuštena bezbožnim neprijateljima. Prema oče-kivanju i prorokovanju onih koji su dizali hajku protiv nje trebala je po-tonuti. Međutim, dogodilo se baš suprotno. Ništa od svega što se u tom razdoblju protiv nje govorilo i pisalo neće joj biti na sramotu. U tim olovnim godinama jedan je župnik donio odluku da će sagraditi novu crkvu, jer je stara postala pretijesna zbog naglog porasta stanovništva u njegovoj župi. Upita ga prijatelj Torno: Petre, priča se da namjeravaš graditi novu crkvu. - Da. - Mora da imaš dobre veze. - Zašto bih morao imati dobre veze? - Da dobiješ sve potrebne papire. - Moja veza je uskrsli Krist. U njega se pouzdajem. - U redu, u redu, i mi se pouz-dajemo u njega, ali dobiti danas dozvolu za novu crkvu nije mala stvar. -Pouzdajem se u Krista Uskrslog. - Vidim da. ne mogu s tobom izaći na kraj. Reci mi samo nešto: gdje ti je rudnik zlata? - Rudnik zlata? Kako to mislis? - Mislim da će gradnja biti vrlo skupa. Odakle ćes namaknuti sredstva? - Pouzdajem se u uskrslog Krista. - To mi je poznato, zanima me kako ćeš doći do novca. - Pouzdajem se u Uskrslog Krista...
I zaista, crkva je za nekoliko godina bila izgrađena i opremljena. Lijepa, na radost svojih vjemika, na ponos cijelome kraju, na čast uskrslom Kristu.
U tim burnim desetljećima Crkva u Hrvata sagradila je, ili temeljito obnovila, vise crkava nego u čitavom stoljeću prije toga. Nije Ii to bilo svojevrsno hodanje po moru?
Sv. Lovro podrijetlom Španjolac, bio je mlad, pametan i lijepkad ga je papa Siksto II. uvrstio među sedam uglednih rimskih đakona. Lovro je žrtva financijskog progona. Ministar financija cara Valerijana (g. 255.) sumnjao je da Crkva ima svoje tajno blago, jer je čuo kako đakoni skupljaju darove među kršćanima. Zato uhitiše Lovru ipozvaše pred cara da prizna gdje je to blago. Pred carom pokaza Lovro rukom prema gradskim siromasima i bogaljima te reče: «Evo crkvenog blaga, vječnog blaga koje se ne umanjuje nego neprestano rodi.» nakon toga stavili su Lovru stavili na veliki roštilj, a on je na tom strašnom mučilu molio te dobacio okrutnom tiraninu: »Na jednoj sam strani pečen, okreni me na drugu!» Lovro je postao jedan od najpopularnijih rimskih svetaca, po štovanju odmah iza Petra i Pavla. 
