20. nedjelja kroz godinu

Posjet s Bliskog Istoka

GLE ŽENA NEKA, Kanaanka, iziđe vičući: Smiluj mi se Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško bolesna

U današnjem Evanđelju divimo se izvanrednoj vjeri majke Kananejke. Postigla je ozdravljenje bolesne kćeri i postala je dionica Isusove pohvale. Čudim se apostolima da nije-dan od njih nije za ženu u tjeskobi našao lijepu riječ. Pomalo čudno i za naše uši uvredljivo zvuči Isusova usporedba sa psima.
Kada smo se nadivili, okrenimo pogled suvremenoj Kananejki. Udala se u tridesetoj. Činilo se, da će brak ostati bez djece. Da izmoli barem jedno dijete, jedanaest je puta hodočastila s mužem. Tada joj se na veliku radost rodila kćerkica. Kako se ne bi radovali, često puta je kasnije rekao muž. Bila je zdrava, sposobna i bistra. Odlikašica u školi i na vjeronauku. U drugom razredu gimnazije neočekivanoa je stupila pred roditelje i rekla. Više ne vjerujem. Ako ćete me prisiIjavati, ja ću ići u crkvu, ali samo radi vas i samo do punoljetnosti. U dvadeset prvoj godini upoznala se na sveučilištu sa studentom, koji je bio rodom s Bliskog Istoka. Otišla je s njime i udala se po tamošnjim obredima.
Svake godine dolazi s djecom nekoliko dana u posjete. Majci je već unaprijed dala do znanja: Da ne govoriš djeci o Bogu ili da ih vodiš u crkvu! I da ti ne padne na pamet, da ih učiš prekrižiti se.
Za majku je ponašanje kćerke bilo i zagonetno i bolno, ali to joj nije rekla. Nastoji joj biti dobra, poštuje njezine odluke i ništa joj ne predbacuje. Iako trpi, nije ogorčena, ne zatvara se u sebe, ne oblači se u crno. Svako jutro odlazi na Sv. Pričest, dnevno izmoli tri krunice, petkom živi samo o kruhu i vodi. Sve žrtvuje za kćerku i njezinu obitelj. Puna je vedre vjere. Kada su je pitali, zar joj nije teško kada je Bog ne uslišava, rekla je: Bog svakoga usliši. Budući da je veći od nas dat će nam vise, nego što ga molimo i očekujemo od njega.
Bit ćemo iznenađeni, kada se to dagodi. I ja ću biti iznenađena. Kada i kako, to zna sam On .
Ženo, velika je tvoja vjera!

Obavijesti

Sveti Rok (1295–1327)

Rok se rodio g. 1295. u Montpellieru, čudesno lijepom i starodrevnom gradu u južnoj Francuskoj, koji posjeduje jedno od najstarijih europskih sveučilišta, staru katedralu, muzej, galerije slika i biblioteke. Otac mu je bio grof, a njegovi su se pređi borili za oslobođenje Svete zemlje. Prema najstarijem Rokovu životopisu, koji je vrijedan povjerenja, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac.
Dobra i brižna Rokova majka pružila mu je odličan odgoj. U svojoj nježnoj dobi dječak je iz majčina srca upijao spasonosne pouke. One će dati ispravan smjer svemu njegovom kasnijem životu.
Prije nego je navršio 20 godina Rok je ostao bez roditelja. Što je tada učinio? Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu.
Na svome hodočašću u Rim Rok se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja.
Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće za Krista pretvorilo u hodočašće ljubavi.

Darovatelji za crkvu za 2005. god -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa