Isus predbacije farizejima i pismoznancima da se drže predaje ljudske, a napustili su Božju zapovijed. Odnose li se Isusove riječi i na nekoga od današnjih kršćana?Mogle bi se odnositi na župnika koji bi se svim svojim snagama zauzimao za obnovu župnih zgrada te pritom zaboravljao da je u prvom redu pozvan za graditelja duhovnosti. Mogle bi se odnositi na zemljoradnika koji bi od jutra do sutra crnčio na svom posjedu te bi pritom zaboravljao na Božji vinograd. Mogle bi se odnositi na vjeroučitelja koji bi na vjeronauku zahtijevao mnogo znanja, a zanemarivao bi činjenicu da je djeci potrebniji njegov uzor i njegova duhovnost. Mogle bi se odnositi na onoga koji bi puno molio i čitao te pritom posve zaboravljao na ljude oko sebe. Mogle bi se odnositi na onoga koji bi satima sjedio za volanom ili pred tv-ekranom, a ne bi našao ni minute za Isusa u svetohraništu. Mogle bi se odnositi na župnika kojemu bi župljani uzalud kucali na vrata, jer ga nikad nema kod kuće. Mogle bi se odnositi...
Mogle bi se odnositi na one vjemike koji se zadovoljavaju vanjskom, površnom vjerom, koja ne krijepi duh i ne donosi obilan rod. Takvim krsćanima je kod krštenja najvažnije domaće slavlje, a najmanje ih zanima što se događa u crkvi. Kod prve pričesti i krizme svu pozornost posvećuju kumovima, odjeći i darovima, zanemarujući djetetovo napredovanje u vjerskom zivotu. Kod vjenčanja - svi znamo kako se sam obred najčešće svodi na vanjsko blještavilo i sjaj, a duhovni sadržaj potiskuje u nešto sporedno. Isto vrijedi i za mladomisnička slavlja. Ako se za sahranu kupuje velik broj vijenaca, ako nas uoči Božića zahvati groznica kupovanja, ako je za Uskrs obiteljski stol prepun blagoslovljene hrane, ako su na blagdan Svih svetih naša groblja preplavljena krizantenama i svijećama, ako se na hodočašću čuje kakva šala... nije to samo po sebi nikakvo zlo. Ali ako se time zanemaruje ili umanjuje sadržaj vjerskog događanja, prestaje to biti Božje i postaje ljudsko.
Farizeji u svojoj samouvjerenosti nisu bili svjesni koliko svojim djelima zanemaruju Božje, uvažavajući na račun toga ljudsko. Isus ih je htio osloboditi od njihove samouvjerenosti i dokazati im da nisu u pravu. Odatle njegove teške riječi. Ako za nas ne vrijede- utoliko bolje.
Marko Stjepan Krizin rodio se u slobodnom kraljevskom gradu Križevcima, u biskupiji zagrebačkoj. Studirao je najprije u isusovačkom kolegiju u Grazu, gdje je stupio i u Marijinu kongregaciju. Ondje bijaše učenik Petra Pazmányja, kasnijeg kardinala i ugarskog primasa. Odlučio je postati svećenik pa je kao kandidat zagrebačke biskupije bio primljen u glasoviti rimski kolegij Germanicum et Hungaricum.
U petak 1. rujna hodočastili smo kao župa u svetište Presvete Krvi Isusove u Ludbregu. Okupili smo se u većem broju i slavili sv. Misu. Nakon sv. mise poklonili smo se, iskazali štovanje relikviji Krvi Kristove.
