"Neki je zemljoposjednik izašao rano ujutro da unajmi radnike. Pogodio se s njima za određenu dnevnicu pa ih poslao na posao. Par sati kasnije prolazio je pokraj mjesta gdje su unajmljuju radnici pa spazio neke kako stoje i čekaju na posao te je i njih poslao u polja rekavši im da će platiti koliko bude trebalo na kraju dana. U podne, te ponovno oko tri sata učinio je isto." U pet sati poslije podne, opet se našao u gradu te ugledao još neke kako stoje besposleni pa ih zapitao: 'Zašto čitav dan besposličarite?' 'Jer nas nitko nije unajmio', odgovorili su." Rekao im je: 'Pođite onda i pridružite se ostalima na mojim poljima'. Navečer svi za rad dobiše denar i nakon isplate vratiše se svojim kućama.
Prvi se vratio kući neraspoložen. Nije ni pozdravio, već je ljutito bacio šešir i bez riječi sjeo k stolu. - Izgleda, da si ljutit, rekla je žena. - Kako ne bi bio uz ,takvog gospodara? Jutros nas je najmio i
cijelog dana smo crnčili, kao životinje. Podnašali smo težinu dana i svu vrućinu. Usput je dovodio nove radnike. Posljednjih nekoliko doveo je samo sat prije svršetka rada. Kada nas je isplaćivao, veliko čudo, dobivali smo svi jednako. Pomisli.
netko uz tebe radi samo jedan sat, a ti dvanaest, a plaća ista! Pa da se čovjek ne ljuti? - A jeste li se vi ujutro pogodili s gospodarom? - Naravno, da jesmo. - I dao vam je onoliko koliko ste se pogodili? - Da. - I u čemu je pogriješio? -
To, da bi nama morao dati više ili onima, koji su manje radili. - Pa nije vam bio dužan dati više, jer se držao dogovora. Ako je njima dao isto, time nije vas oštetio, nego, zapravo sebe. Vjerojatno se je ražalio nad njima, da ih otpremi kući s plaćom samo za jedan sat.
- Lako ti tako govoriš, kada nisi bila tamo. A ja imam osjećaj, da sam prevaren i da mi se drugi pomalo -smiju. - Pa da se i podsmjehavaju, nemaj zato biti neraspoložen. Radije pomisli, kako bi bilo tebi, kada bi ti bio na mjestu jednoga od njih! Drugi muž vratio se kući sav razdragan. Veselo je pozdravio, svako dijete je pomilovao, a ženu je zagrlio, kao što to već davno nije učinio. - Danas si izvrsno raspoložen, rekla mu je. - Istina je, odmah ću ti reći, zašto. Znaš, da sam jutros rano obišao tražiti posla. Na trgu nas je bilo više, koji smo čekali. Imali smo peh. Nitko nije dolazio, da nas unajmi. U nesigurnosti je prošlo dopodne, a još više je teklo popodne. Brinulo me, ta znaš, kako nerado dolazim kući praznih ruku. Sve je ukazivalo, da će baš danas biti tako. Malo prije zalaska sunca došao je jedan gospodar i pozvao nas u svoj vinograd. Radili smo jedva jedan sat. Rekao sam sam sebi: bolje išta, nego ništa. Pa gledaj! Gospodar je bio dobar čovjek. Platio nas je, kao da smo radili cijelog dana. Djeco, nećete biti gladni. Još ima na svijetu dobrih ljudi, koji imaju srce za siromaha. Samo šteta, da ih je malo.
Budimo mi dobri, da dobrih ih bude više, dodala je žena.
Božji planovi i njegov način postupanja s nama ljudima obeshrabruju nas. Zašto?
