Apostoli se danas ne prikazuju baš u najljepšem svjetlu. Isusove riječ ne razumiju, ne usude se pitati, na Isusovo pitanje ne odgovaraju, putem se međusobno došaptavaju tko bi mogao biti najveći među njima...
Isus se na primjer mogao obratiti apostolima riječima: Dragi apostoli, razumijem da želite postati najveći. To je nešto sasvim prirodno. To je dokaz da ste - kao i svi drugi ljudi - stvoreni na sliku Božju. Ispunit ću vam želju da postanete najveći.
Izabrao sam vas između mnogih, učinit ću vas stupovima Crkve, sucima nad Izraelovim plemenima. Bit ćete veliki pred Bogom i pred ljudima. Prva mjesta su vam osigurana. A kako ćete biti raspoređeni, to prepustite meni, jer dobro znate koliko vas volim... Ali krenuo je drugim putem.Tko želi biti prvi neka bude posljednji. Bez torbe, novca i obuće morat će krenuti među ljude. Najprije će se morati pobrinuti za druge, a tek potom za sebe. Apostoli moraju podmetati leđa jedni za druge, jedni drugima prati noge, moraju biti kao djeca, badava davati sve što su primili, zlo uzvraćati dobrim djelima, moraju moliti za progonitelje, ljubiti neprijatelje, opraštati nepravde.
Zašto tako? -Zato jer tako radi Isusov Otac. On je prvi i najveći, ali u svemu poslužitelj. Noću i danju poslužuje, zaodjenut plaštem prirode, tako da ga ljudi ne prepoznaju. Dopušta da se odnose prema njemu kao prema posljednjem slugi. Kad im udovolji, nisu zahvalni, a kad se ne prilagođava njihovoj želji, svašta mu ružno govore.
Tako radi Isus. Iako u slavi Boga i jednak Bogu, uzeo je na sebe lik sluge. Kao sluga postao nam je najboljim poslužiteljem. Uostalom, ako je Bog Ijubav - zar može biti drukčiji? Ako je najveća zapovijed zapovijed ljubavi - zar može biti drukčije? Ljubav koja želi imati nekoga pod sobom nije ljubav. Prva mjesta su potrebna - Otac nije prestao biti prvi, zaodjenuvši se plaštem prirode, niti je Sin prestao biti prvi, uzevši na sebe lik sluge - onaj tko je na prvom mjestu smije ondje biti samno u ime ljubavi i u službi ljubavi.
