Parabola ima dva dijela: r. 19-26 prikazuju obrat situacije nakon fizičke smrti, jer čovjek biva nagrađen iIi kažnjen na temelju odgovorne uporabe materijalnih dobara kojima je raspolagao; r. 27-31 govore da ljudi trebaju koristiti redovnu vjersku pouku (Mojsije i Proroci!) u razabiranju volje Božje na zemlji, bez očekivanja da im to objavljuju pokojnici koji su sada u vječnosti sretni ili nesretni.U ono doba po odjeći se znalo kojemu tko staležu pripada: grimiz je odjeća vladara, laneno platno u Isusovo doba uvozilo se iz Egipta u Palestinu. "Bogatašev stol" je simbol obilja i gostoljublja za pripadnike istog staleža. Bila je to zapravo svečana prostirka na podu s jelima, jer se jelo s ležaljki. "Priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola" su prvenstveno mrve, jer se jelo prstima koji su se brisali o kruh (viljušaka još nije bilo). "Krilo Abrahamovo" (r. 22) - u starozavjetnim knjigama pobožni Izraelci žele usnuti s ocima (usp. 1 Kr 1, 21; 2, 10 i dr.).
To je počasno mjesto uz oca nacije na gozbi u kraljevstvu nebeskom. "Teške muke u paklu" - zapravo svijest promašaja koji je nepopravljiv nakon ovozemnog putovanja. Muči se ne zato što je bio bogat nego zato što je koristio svoje zakonito bogatstvo samo za sebe, što nije vidio na pragu svoje kuće Lazara u čirevima."Ti si za života primio dobra, tako i Lazar zla" - bogataš je svjesno ostao zatvoren i samodostatan u svom bogatstvu, a Lazar otvoren Bogu i bližnjemu. Iz siromašnog i oboljelog stanja nije proklinjao Boga za svoju nesreću nego je živio u skladu sa svojim imenom: Bog pomaže, Bog vidi. Iz ovog je očito da je Isus na strani siromašnih i bolesnih u svijetu, a tako bi trebala biti i njegova Crkva.
"Imaju Mojsija i, Proroke! Njih neka poslušaju" (r. 29 i 31). Bogataš je od Iz 58, 7-8 mogao naučiti kako Bog traži da kruh dijelimo sa siromasima. Siromah je znao da Bog posebno vidi sirote te uslišava bijedne i uboge. Bog ne čini čudesa da ljude prisili na vršenje zapovijedi nego svojom riječju poziva čovjeka Bogataš pripada starozavjetnoj zajednici vjernika, ali se oglušio na riječ Božju. Lazar ju je ozbiljno prihvaćao. Isus ovom parabolom želi podržati siromahe u njihovu prijateljevanju s Bogom i ljudima, nije zalupnuo vratima za bogataše. Samo ih je upozorio da bogatstvo često zatvara čovjeka u sebe samoga, lomi mostove prema Bogu i bližnjemu.
Molim roditelje zadnjih prvo-pričesnika i krizmanike da vrate haljine u župni ured za buduće generacije
