Prošle smo nedjelje vidjeli radnike - najamnike u vinogradu. Danas poziva gospodar dva svoja sina na rad. Prvi reče:Idem. Ali on se predomisli i ne ode. Drugi reče:Ne idem. Ali on se predomisli i ode. Na koga je Isus mislio, rečeno je u daljnjem govoru.
A mi se pitamo, što hoće nama reći. U prvom redu želi nam reći, da nas Bog zove na rad. Tko se razumije u vinograd, zna, da je posao u njemu naporan i zahtjevan. Treba prionuti dušom i tijelom na posao, s pameću i s rukama.
Treba se prigibati i istezati, mahati u podmetati leđa, hodati po grudama, podnositi sunce i bježati pred pjuskom. Svatko ima svoj red i gospodar može lako prosuditi tko radi dobro i odgovorno, a tko loše i površno.
Također nam želi reći, neka radimo u vinogradu koji pripada Bogu. Dakle, ne bilo gdje. U godinama nakon koncila često slušamo i čitamo, da se svijet sekularizira. Što znači da se svijet kida iz Božjeg područja. Poštovanje koje je nekoć izazivao Bog, sada iskazuje sebi.
Vrijeme koje je nekoć koristio za Boga, sada koristi za sebe. Sve se manje ispituje što je Božje volja i sve više uvažava svoju volju. Sličan je sinu koji se zasitio očeva vinograda. Sam želi odlučiti gdje će i što raditi.
Dokle sekularizacija (okrenutost prema svijetu) označava čovjekov napor, da zagospodari prirodom i uz to razvije svoju osobnost, dotle je na pravom putu. Ispunjava zapovijed iz raja, da podvrgne cijelu zemlju i nad njome zagospodari.
Granice Božjeg vinograda su tako široke, kao što je širok svijet. Međutim ako sekularizacija ide za time, da se iznevjeri Bogu kao vlasniku tog širokog vinograda, tada joj evanđelje govori da je njezin pravac pogrešan. Bog poštuje našu slobodu. S našim radom u vinogradu jako je
strpljiv i mnogo toga popravlja za nama. Čak nam pruža mogućnost da se predomislimo i odemo. Ali se ne može odreći očinskog ponosa prema nama i vlastitog prava na vinograd.
Ako se raziđu riječ i život, nastaje pomutnja, ako se mišljeno skriva iza višeznačnih znakova nastaje laž. Laž je nešto demonsko, istina božansko. Kod kršćana se mora poklapati mišljeno i rečeno, riječ i život. Koja je to velika riječ koju bi mi imali reći? To je oslobađajući naviještaj obnovljene kršćanske zajednice, koja je prva i jedina alternativa nasuprot brojnih prijedloga novog društva. Na to se moramo ozbiljno osloniti. Prije riječi bi najprije, neko vrijeme, morali šutjeti, onda Njega poslušati, slušati jedan drugoga riskirati razgovor i zajednicu, biti spreman dijeliti. Po tom bi put bio slobodan. Riječ, njegova riječ će se ostvariti, dogodit će se veliki skok u naprijed. 
