27. NEDJELJA KROZ GODINU

Iščupani dud
Je li se ikada koji dud presadio u more?

U samim počecima svog djelovanja kršćani nisu unutar Rimskog car-stva brojčano, gospodarski ili politički gotovo ništa značili. Razmažene uši ponosnih patricija nisu se mogle priviknuti na vrlo zahtjevno učenje o križu što su ga kršćani naviještali i živjeli. Javno mnijenje nije im bilo nimalo naklonjeno, vlast ih je proganjala i zatirala. Smatrani su manje vrijednim, drugorazrednim ili čak nepodobnim državljanima. Ali se dogodilo nešto neočekivano: carstvo je preko noći postalo svjesno da je preplavljeno kršćanstvom. Dud se presadio u more.

Nije li se prije desetak godina nešto slično događalo pred našim slovenskim (i hrvatskim) očima? Kršćani su desetljećima poslije Drugog svjetskog rata živjeli u okolnostima koje su najavljivale njihov nestanak. Državna vlast bila je u rukama onih koji su otvoreno priznavali da žele iskorijeniti vjeru. Svatko tko se usudio javno deklarirati vjernikom morao je računati da će biti izložen podsmjehivanju. Onaj tko je o vjeri preglasno govorio, vrlo brzo se našao iza brave, unutar četiri zida samice. Sred-stva javnog priopćavanja bila su upregnuta u kola koja su trebala pogaziti sve što miriše na religiju. Religija je bila proglašena otrovom, kočnicom napretka. Širilo se novo učenje koje se bahato razbacivalo svojom snagom i zaodijevalo se u pobjedonosnu odjeću - i gle: Dud se iščupao s korijenom i presadio u more. Slovenskim i hrvatskim kršćanima, prokušanim na mnogim kušnjama, obećaje se nova budućnost. Krist nas naziva beskorisnim slugama zato što bi na svako mjesto koje bilo tko od nas zauzima mogao postaviti nekoga drugoga. Nitko nije nezamjenjiv.

Ali da možemo biti od koristi, to nam Isus priznaje kad govori da smo učinili sve što smo bili dužni učiniti. Pripremili smo večeru i poslužili ga onako kako je od nas i očekivao. Roditelji su ono što su bili dužni učiniti učinili rađanjem i odgojem djece, svećenici naviještanjem evanđelja i posvećivanjem vjernika, liječnici liječenjem i vraćanjem zdravlja oboljelima, umjetnici stvaranjem ljepote, seljaci privređivanjem kruha, graditelji podizanjem obiteljskih kuća i stanova, političari svojim zauzimanjem (ako jesu) za opće dobro.

Obavijesti

BLAŽENA DJEVICA MARIJA OD KRUNICE

Sv Franjo Asiški

4.10. - rođen je 1182. u Asizu, kao sin bogatog trgovca platnom, kršten imenom Ivan no prozvan Francesco jer je volio francuski jezik i raskošan dvorski život. Volio je avanturu i slavu pa je sudjelovao u razmiricama između Asiza i Perugie.
S 20 godina pada u zarobljeništvo i teško se razboli, to ga duboko uozbilji i on odluči promijeniti svoj život. Odrekao se očeva bogatstva i povukao se u osamu u Porciunkulu gdje gradi tri razrušene crkve i nakon jednog viđenja postavlja pravila svojeg novog reda »male braće«, kod nas zvanih fratri.
Nakon što je osnovao ženski franjevački red odjenuvši u redovničke halje Sv Klaru, on kreće propovijedati po Europi i Bliskom Istoku.
Predaja kaže da je boravio i u Dubrovniku i u Zagrebu. Dvije godine prije smrti pojavile su mu se rane na rukama, nogama i prsima. Umro je 3. 10. 1226.

Darovatelji za crkvu -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa