Neki je krojač, koji je inače živio mirnim životom, prolazio pokraj drveta za koje se pročulo da plaši ljude svojim neočekivanim pitanjima. Tako je i on čuo pitanje: želiš li imati sedam bačva zlata? - Želim.
Vrati se kući i naći ćeš ih. - Kod kuće je doista našao sedam bačvi zlata, samo što je sedmi bio napola prazan. Da bi ga napunio, dao je pretopiti svu zlatninu koju je posjedovao. Ali nije bilo dovoljno. Pretopio je i ženine dragocjenosti, ali bačva još nije bio puna. Počeo je štedjeti, škrtario je i trapio se, stao posuđivati novac, pa čak i prosjačiti., ali iz gornje polovice bačve tvrdoglavo je zijevala praznina. Susretne ga mudrac. Začudi se i reče mu: Jako si smršavio i propao. Da nemaš možda kod kuće sedam bačvi zlata? - Baš tako. - Vrati ih i bit ćeš opet sretan i radostan.
Ta neobična anegdota završava miroljubivo. A mogla je završiti krvavo. Mogla je završiti tako da pošten krojač odjednom stane krasti, varati i pljačkati. Kao što su radili vinogradari o kojima čitamo u današnjem evanđelju. Obje prispodobe, svaka na svoj način, dokazuju da mogu zemaljska dobra čovjeka učiniti lakomim, da mogu od njega zahtijevati više i više, da ga mogu dovesti do nerazumnih radnji, pa i do zločina.Isusova prispodoba nije nimalo blaga. Baš naprotiv, mučna je, pa čak i jeziva. Ali je utoliko bliza stvarnosti. Uvijek je među ljudima bilo mnogo nepravde, ubojstava i zločina zbog novca, baštinjenih dobara, kuća, polja, vinograda. Zbog područja u kojima žive pripadnici raznih narodnosti, vjera i rasa. Zbog nasilja nad manjinarna. Zbog pohlepe za vlasću. Zbog krivotvorenja povijesti. Zbog raspirivanja mržnje. Zbog pohlepe onih koji imaju dovoljno, te žele imati još više. Jači napada slabijeg, bogati iskorištava siromašnoga, veliki ugrožava malenoga, naoružani prijeti golorukom.
Krist, osuđenik ponižen i pribijen na križ pred očima svih, kamen sto ga odbaciše graditelji, objedinjuje u sebi sve koji su nepravedno osuđi-vani, ponižavani, odbacivani ili ubijani. Kaže da će sve to postati temelj nećeg novog i spasonosnog, postat će Gospodnje djelo - kakvog li čuda u našim očima!
miholjščak, kozaprst, lukovčak, desetnik i oktobar - deseti je mjesec u godini, U listopadu vrijeme se mijenja, zajesenilo je. Dani postaju sve kraći, sunce se rano smiri, rano je noć. Na selu se bere kukuruza, a klipovi se nose na tavan ili kukuružnjak. Pričaju se priče o prošlim vremenima i događajima. Sve se zalijeva dobrom domaćom rakijom i moštom, sladi kuhanim i pečenim kestenima i slasnom gibanicom. Nekoć se nije jeo svakoga dana svježi kruh, mijesio se i pekao jednom tjedno u krušnoj peći. Pečen se spremao u ladicu a prije jela valjalo ga je prekrižiti nožem. Dobro ga je bilo dati siromasima za sreću u kući i zdravlje ukućana.
