Kad ne bi bilo logike i razuma, mnoge stvari u životu lakše bi prihvatili. Ovako se mučim, razmišljam, pokušavam shvatiti, ali uzalud. Ništa ne pomaže. Da, kojim slučajem, nije riječ o svetom evanđelju, ne bih se toliko opterećivao; da nisu u pitanju sveti ljudi, ne bih si postavljao ovakva pitanja. Prošle nedjelje Petar se pita "mi koji ostavismo sve i pođosmo za tobom" što ćemo dobiti zauzvrat, a danas ova druga dvojica Isusovih učenika, htjeli bi, ni manje ni više, sjediti Isusu jedan zdesna drugi slijeva u njegovoj slavi. Mene zabrinjava razmišljanje u kojem se slijediti Isusa povezuje s dobiti nešto, razmišljanje u kojem sve ono što se čini odmah treba biti okrunjeno nekom vladavinom.
Moram priznati da nakon prošlonedjeljnog i današnjeg evanđeoskog odlomka lakše prihvaćam osnivanje tolikih stranaka, gramzljivost političara za prvim mjestima, borbu za vlašću, kojekakva podmetanja, vrlo često prljavu igru, sve u želji da se osvoji kakva pozicija, koja će jamčiti važnu (vjerojatno i profitabilnu) funkciju i koja će garantirati određene privilegije. Ako sveti ljudi - Petar, Jakov i Ivan, prvi Isusovi učenici - nisu na to imuni, kako mogu očekivati da netko "iz svijeta" ne teži za nečim što dobrano olakšava život.
Iako se postupak Zebedejevih sinova ne mora promatrati isključivo kroz tu prizmu, ipak iz gnjeva ostale desetorice Isusovih učenika, više je nego jasno da su tražili nešto posebno za sebe, nešto što bi ih istaknulo u odnosu na ostale. Inače, čemu ljutnja ostalih? Zar bi drugi protestirali da ovi za sebe nisu tražili privilegij!?
Bože, kako je sladak okus vlasti! Mnogi su (ima ih puno i među onima koji "slijede" Isusa) Isusovi učenici kadri izvrgnuti se gnjevu drugih, navući na sebe prezir većine, samo zbog toga da bi bili na boljem položaju i da bi uživali određene privilegije, koji im, kako vidimo iz Isusovog odgovora, ne pripadaju.
Ako je, među ljudima "iz svijeta", normalna takva logika ponašanja (borba za prva mjesta i privilegije), jer "oni koji se smatraju vladarima, gospoduju svojim narodima, i velikaši njihovi drže ih pod vlašću", tako ne bi trebalo biti među ljudima koji su odgovorili Isusu na njegov poziv da ga slijede. Isus izričito kaže: "Tako neka ne bude među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka svima bude sluga. Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi. Sad mi tek pomalo stvari postaju jasnije. Pa, nisu svi koji su pošli za Isusom učinili to iz želje da budu sluge i da služe. Možda su u početku došli s dobrim nakana i vođeni Isusovom rečenicom "nisam došao da budem služen, već da služim", ali kad su osjetili slatki okus vlasti…! Vrlo brzo se otkriva kako je lijepo "smatrati se vladarima i gospodovati" te "držati druge pod vlašću".
Prolazi obličje ovoga svijeta i mi letimo odavle.
Privid i varka, sve što šapću anđeli ovog svijetaŽeliš li biti blažen tad onemogući sve koji to isto žele, da ti blaženstvo ne bi oteli.
Želiš li biti blizu Bogu, tad onemogući one koji to isto žele, jer oni će ti oteti dio blizine.
Želiš li posjedovati Ljubav, tad ne daj nikom blizu te ljubavi jer tebi će je manje ostati.
Želiš li biti prvi, nipošto nemoj biti drugi.
Želiš li vladati, nipošto nemoj služiti.
Želiš li biti najveći, nipošto nemoj biti najmanji.
Logika Kraljevstva BožjegNije prvi tko je prvi, nego tko je drugi. Nije najveći tko je najveći, nego tko je najmanji.
Ne vlada onaj tko vlada, nego onaj tko služi.
Time su već u startu deplasirani svi oni koji bi se u Kraljevstvo Božje željeli dočepati prvih mjesta.
Tko prerano starta biva diskvalificiran iz Kraljevstva Božjeg.
Kad kažemo Kraljevstvo Božje, to nije tek stvarnost u koju ćemo ući onda pošto svi pomremo, i gdje će zavladati ovi gore spomenuti principi. Kraljevstvo Božje je među nama, ono je duša duše svijeta, njegovi zahtjevi su u temelju svih naših odnosa i postupaka.
To je razlog zašto već ovdje stvarno nisu prvi oni koji se nameću kao prvi; koji su spletkama ili srećom došli na prva mjesta. Oni mogu imati ulogu prvoga, ali ne i prirodni autoritet prvoga. Jer svoje prvo mjesto shvaćaju kao prigodu da druge upotrijebe za uzrast vlastite slave – izopačili su smisao svoga mjesta, skrenuli u bahatost, postali diktatori i nevolja.
Tako već sada stvarnu vlast ima onaj tko svoje vladalačko mjesto shvaća kao prigodu da poslužuje. Najveći je onaj tko se ne ispršava. Onaj uz koga se drugi osjeća veći.
Samo su površnima besmislene Isusove riječi: «Tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj.» Isusu kao čovjeku i te kako je stalo do blizine i slave Očeve, do prvog mjesta uz Oca. I baš zato nije došao da bude služen nego da služi. I to do kraja – dajući život za one kojima služi.
p. Luka Rađa, SI
Misijska nedjelja -22.10.- sva skupljena milostinja od te nedjelje predat će se u prilog misijskih potreba u trećem svijetu gdje još uvijek ima gladnih, žednih i bolesnih.
