2. nedjelja kroz godinu

Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"(Iv1,29-34)

Janje je putujuća nevinost što dobiva batine, ali pobjeđuje svijet. Vukovi kradu i kolju, otimaju i odnose u mračne gudure, a janje se igra na livadi, prijateljuje sa suncem i pticama, zaustavlja poglede i doziva blagost. Naš Gospodin se nije htio uspoređivati s vukom koji caruje u tminama, nego s janjetom što podnosi udarce i nož. Njega vodi Duh Božji i zato puše gdje hoće i prodire do ljudskih dubina. On ima moć koja nije od ovoga svijeta, nego od Boga, te zato može učiniti djecom Božjom sve koji pođu za njim. On je Sluga u kojem se proslavlja Gospodar povijesti i Stvoritelj svega na nebu i na zemlji. On je kralj srdaca zbog dobrote koju je posvjedočio svim svojim bićem. Kad progovori, prosut će svjetlost ljudskim putovima da nitko ne zaluta, a kad bude podignut na križ, sve će privući k sebi. Milije mu je vršiti volju Božju i nikada se neće umoriti boreći se za pravdu koja čovjeka spašava. Skromna srca prepoznaju u njemu višnju silu i Sina Božjega, prijatelja i otkupitelja, čovjeka koji ostaje za sva vremena. On je vječni Galilejac, Sin je Marijin, sin skromne žene i Božje službenice s kojom se ponosi i koju voli: velikani ovoga svijeta nisu mu ni do koljena dorasli u pameti i čovjekoljubivosti. Baš je kao janje koje svatko može ustrijeliti, a on će žrtvom otvoriti nebo čovjeku. Kad poteče njegova krv, svatko će moći vidjeti koliko vrijedi krv čovjekova i shvatiti da je bilo potrebno to povijesno prolijevanje krvi kako bi se zabijelio čovjek i da bi mnogi postali dobri kao janje.

Obavijesti

Susret mladih -22.1.05.-osnovnoškolci u 11h.-srednjoškolci u 16h.

Sveti Antun Opat

Svetim životom po Evanđelju Antun je u potpunosti ostvario kršćansko savršenstvo. Prodavši sve, pošao je u beskraj Libijske pustinje. Nastanio se u pećini kraj koje je bilo nešto obradiva zemljišta. Obrađivao ga je i tako priređivao najpotrebnije za život. Molitvom i odricanjem došao je do sjedinjenja s Gospodinom. To nije bilo baš tako lako, jer je kroz 20 godina bio napastovan veoma teškim napastima. Mučile su ga strasti, a bio je napastovan i na oholost. Đavao ga je htio natjerati u očaj. Tu tešku borbu svetac je izdržao jedino uz Božju milost. Kad je car Maksimijan počeo u Egiptu progoniti kršćane, Antun, zabrinut za Crkvu, napusti pustinju i dođe u Aleksandriju gdje je bez straha otvoreno i javno propovijedao kršćanstvo. I za čudo, nitko se nije usudio dirati toga neobičnog pustinjaka iz kojega kao da je proizlazila neka viša sila. Godine 311. Antun se opet vratio u svoju pustinju. No, sada više nije bio sam. Za njim su pošli brojni mladi ljudi koji su se oduševili kršćanskim idealom. Htjeli su da im on, iskusan i slavan pustinjak postane učiteljem duhovnoga života. Broj pustinjaka oko Antuna brzo je narastao na 6.000 i tako on, postade patrijarhom monaštva. Na kraju života borio se za pravovjerje, tj. za istinu o Kristovu božanstvu protiv Arijeve krive nauke. Umire godine 356. u dobi od 105 godina. Božji narod rado mu se utječe u duhovnim i vremenitim potrebama. Slava sv.Antuna pustinjaka jest - što je pošao najljepšim putem, a to je onaj kojim se Krist slijedi izbliza u evanđeoskim savjetima: u siromaštvu, čistoći i poslušnosti.

Darovatelji za crkvu -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa