30. nedjelja kroz godinu

Ozdravljenje slijepca

Ozdravljenje Bartimeja, sina Timejeva, nije bilo samo obično čudo gdje je jedan slijepac u trenutku progledao, iako je to za njega bio najveći mogući događaj. Njegovo je stanje bilo beznadno. Ako se ne dogodi nešto izvanredno, osuđen je cijeloga života živjeti u mraku, biti isključen iz ljudske zajednice, ovisan o tuđem milosrđu i milostinji. A onda mu se iznenada pruža prilika koju on ne propušta. Njegova vjera i molba i Isusovo smilovanje vratili su mu vid. Trenutak prije sjedi slijep kraj prašnjava puta i moli milostinju kako bi mogao preživjeti, a sada najednom može vidjeti, može se kretati, raditi i ne ovisiti o drugima! Što može biti veće za toga čovjeka?
Zaustavimo se malo kod opisa ovoga čuda, jer se ono unekoliko razlikuje od drugih Isusovih čudesa.
Ponajprije slijepac Isusa naziva «Sinom Davidovim», i to čak dva puta.
A to je Isusov eminentno mesijanski naziv. Kad je čuo tko je u njegovoj blizini, on se ne da ušutkati. Vjerovao je da kraj njega prolazi Mesija - Spasitelj. A on može spasiti i njega od njegove sljepoće. Učenicima je Isus više puta branio da ne govore o njemu, da ga ne otkrivaju. Sada ovom slijepcu ne brani da viče pred svima i otkriva tko je On. Isus se nalazi na izlazu iz Jerihona, grada samo tridesetak kilometara udaljena od Jeruza-lema, kamo uzlazi izvršiti djelo otkupljenja. Drugi su ga ušutkavali, Isus nije. Naprotiv, naređuje da dovedu slijepca pred njega i razgovara s njim. Dok je od drugih slijepac molio milostinju -od Isusa ne traži nekakav materijalni dar, nego smilovanje i sućut. A kad smilovanja ima onaj tko ima božansku moć, tu se može dobiti puno više od samo darovanog novčića za danas. Bartimej je to vjerovao i bio nagrađen za svoju vjeru. Isus ga poziva preda se. Bila je to za njega potvrda da njegova vjera nije bila uzaludna. Čim ga pozvaše, on skače na noge kao da već vidi, baca ogrtač sa sebe i žuri k Isusu. A slijepu prosjaku ogrtač je i prostirka i pokrivka, to je ono čime će se pokriti i što će poda se prostrti, kako bi prespavao noć; to je njegova kuća. A on to velikodušno odbacuje od sebe, siguran da će dobiti nešto puno vrjednije. I nije se razočarao. Oni oko njega hrabre ga, jer ga Isus zove. Da bi njegova vjera došla do izražaja, Isus se upušta u razgovor s njime: «Što hoćeš da ti učinim?» A on odgovara pun pouzdanja: «Učitelju moj, da progledam!» Isus nagrađuje njegovu vjeru: «Vjera te je tvoja spasila!» A svi nazočni bili su svjedoci ovoga dijaloga i ispovijesti vjere ovoga slijepca koji Isusa naziva svojim Učiteljem. Isus ga je izliječio, vratio mu vid, i pohvalio njegovu vjeru, stavivši ga drugima za uzor.

Na misijku nedjelju za potrebe misija, župa je skupila 3000 kn.

Prigodom dana zahvalnosti za biskupijski Caritas djeca su skupili 50lit ulja, 100 kg šećera.brašna i 80 kg brašna

POTPUNI OPROST -Na blagdan SVIH SVETIH, na DUŠNI DAN i nedjelju poslije Dušnog dana, mogu vjernici u svim Crkvama, u javnim ili polujavnim bogomoljama dobiti POTPUNI OPROST, KOJI SE MOŽE namijeniti samo za pokojne. Da se dobije potpuni oprost potrebno je: - Pohoditi crkvu ili bogomolju u kojoj treba izmoliti Oče naš i Vjerovanje, - primiti sv. Pričest, ispovjediti se ako je potrebno, - te izmoliti molitvu na nakanu Sv. Oca Pape. - Oprost se dobiva od 31. listopada, pa do ponoći 2. studenog, te od podneva slijedeće subote, pa od ponoći slijedeće nedjelje.

SVI SVETI

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Nije to samo uspomena, nego vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, zato se uvodi blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno!
U svetkovini Svih svetih, Crkva poziva na razmatranje nebeske slave i vječnog blaženstva u kojima uživaju svi oni koji su na jedinstven način postali «slika Božja». U praktičnom životu, svetkovina Svih Svetih često je izjednačena sa Dušnim danom i sjećanjem na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života.
Svetih i blaženih je nebrojeno. Stoga je Crkva u svojoj mudrosti odredila jedan dan u godini kada se zajednički misli na sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Ti odabranici su slika Božja, nama za primjer postavljeni. Oni su nam kod Boga snažni zagovornici kojima se možemo obraćati s punim povjerenjem. Kada njih slavimo, slavimo i Boga u njima.
Gospodin je obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.

Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć!
Baš je dobro da postoji blagdan svih svetih, blagdan svih naših uzora i nebeskih zaštitnika. Svi sveti - molite za nas

DUŠNI DAN

Dušni dan- sjećanje na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski u životu. Danas možda nisu u slavi sa svima svetima, već u čistilištu.
Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, opat sv. Odilon teološki je povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlje " nebeske, proslavljene Crkve " sa zagovorom za " trpeću Crkvu" ili " Crkvom putnika "
Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Danas upravljam misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.
Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

Darovatelji za crkvu za 2006. god -HVALA VAM

Kršteni