31. NEDJELJA KROZ GODINU

ČOVJEK i DJELA

Lk 19, 1-10

Ako uspoređujemo Evanđelje od nekoliko posljednjih nedjelja, ustanovljujemo, da se Isus posvećivao ljudima, koji su bili na rubu društva i grešnici. Pred nama se redaju izgubljeni sin, siromašni Lazar, osamljena udovica, gubavci, carinik. A danas Ga vidimo, kako se zaustavio kod grešnog čovjeka Zakeja.

Zašto se Isus kod njega zaustavio? Zakej je bio bogat. Osjećao je, da ga bogatstvo ne usre-ćuje i ne zadovoljava. Što pomaže puna blagajna, ako je srce prazno. Novac Zakeju unutarnju prazninu nije mogao ispuniti. Osim, što je bilo prazno, bilo je i ranjeno. Ranjeno od svijesti, da novac, koji je u blagajni, nije dolazio uvijek po najboljem i najpoštenijem putu.

Saznao je, da se u zemlji pojavio izvanredan prorok. Živi skromno i jednostavno. Nije navezan na novac i na iz. vanjske stvari, a slušatelje usmjerava nutarnjim vrednotama. Ljude ne sudi po imetku, zvanju i ugledu, nego po srcu i djelima. Njegova nauka je zahtjevna. A Zakeju se upravo to događa. Osjeća, da bi ga susret s tim prorokom oslobodio navezanosti na stvari i u nutrini ga oslobodio. Želi, da taj prorok dođe i u njegov kraj i da Ga barem vidi, ako već ne bi mogao s Njime govoriti. Zakej nije bio samo čovjek želja, nego je bio i čovjek djela. To je dokazao činom, kojeg ne bi bio svaki sposoban. Da se djeca penju po drveću, razumljivo je. Ali da se na drvo penje odrasli čovjek, mora imati poseban razlog. Zakej ga je imao. Kada je saznao, da Isus putuje kroz domaće mje-sto, popeo se na drvo, da Ga vidi. Bio je naime malog ras-ta. Postigao je, što je dugo želio.

Isusu se ta prostodušnost dopala. Nagradio ju je. Pod drvetom se zaustavio, Zakeja oslovio i dao se pozvati u njegov dom. A ovaj je iznova pokazao, da je čovjek od dje-la. Isusa i Njegovu pratnju je pogostio, polovicu imetka raz-dijelio siromasima, a prevare i krađe podmirio. Kada će naše želje postati djela?

SVI SVETI

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Ne tek uspomena, nego i zapretana vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.

Zabilježene povijesne tragove blagdana Svih svetih nalazimo u 4. stoljeću. Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, zato se uvodi blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče. Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno!

U svetkovini Svih svetih, Crkva poziva na razmatranje nebeske slave i vječnog blaženstva u kojima uživaju svi oni koji su na jedinstven način postali «slika Božja». U praktičnom životu, svetkovina Svih Svetih često je izjednačena sa Dušnim danom i sjećanjem na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života.

Slavim te Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima

Svetih i blaženih je nebrojeno. Stoga je Crkva u svojoj mudrosti odredila jedan dan u godini kada se zajednički misli na sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Ti odabranici su slika Božja, nama za primjer postavljeni. Oni su nam kod Boga snažni zagovornici kojima se možemo obraćati s punim povjerenjem. Kada njih slavimo, slavimo i Boga u njima.

Gospodin je u svome govoru na gori svečano obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su cista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.<

svojstva svetih:
siromašni duhom, krotki, ožalošćeni, pravednici, milosrdni, čisti, mirotvorci i posebno oni koji su progonjeni radi Boga

DUŠNI DAN

Dušni dan - spomen, sjećanje na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života. Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, kojeg se spominjemo 2. studenog, ustanovljen je u samostanu Clunyju 998. godine. Opat sv. Odilon je teološki povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlja " nebeske, proslavljene Crkve " sa zagovorom za " trpeću Crkvu". " Crkva putnika "

Dušni dan je jedan od blagdana koji na najbolji način svjedoči o uzvišenosti i jedinstvenosti ljudskog roda, jer čovjek je jedino biće na Zemlji koje štuje svoje mrtve. Štovanjem svojih pokojnika čovjek izražava i svoju vjeru u najveću vrijednost života, u njegovu vječnost. Stoga Dušni dan, odnosno Dan mrtvih nije samo izraz sjećanja na naše najdraže koji više nisu među živima, već je to izražavanje najplemenitije ljudskosti, molitva za njih.

Dušni dan je svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Na Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Danas upravljam misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.

Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

POTPUNI OPROST

Po odredbi našeg Ordinarija na blagdan SVIH SVETIH, na DUŠNI DAN i nedjelju poslije Dušnog dana, mogu vjernici u svim Crkvama, u javnim ili polujavnim bogomoljama dobiti POTPUNI OPROST, KOJI SE MOŽE namijeniti samo za pokojne. Da se dobije potpuni oprost potrebno je: - Pohoditi crkvu ili bogomolju u kojoj treba izmoliti Oče naš i Vjerovanje, - primiti sv. Pričest, ispovjediti se ako je potrebno, - te izmoliti molitvu na nakanu Sv. Oca Pape. - Oprost se dobiva od 31. listopada, pa do ponoći 2. studenog, te od podneva slijedeće subote, pa od ponoći slijedeće nedjelje.

Groblja su više od mjesta na kojima se postaje prahom, i više od parka u kojem umjetnost umornima pruža mjesto odmora. Groblja su šutljivi navjestitelji onostranosti.

Obavijesti

zahvalnica.... kome i zašto?....

Ovom nedjeljom i sv. Misom želimo se Bogu zahvaliti na Božjim plodovima koje nam je ove godine podarila Majka Zemlja. Bogu zahvalimo na daru života, snage i mudrosti, na rukama koje su orale, sijale i obrađivale zemlju. Hvalimo ga što nas je sačuvao od elementarnih nepogoda i svakog drugog zla. Neka nam blagoslovi ovu hranu koja će biti okrepa našem tijelu. Neka blagoslovi i naše obitelji, dedeke i babice, roditelje i djecu. Neka taj Božji dar, bude i naš ugodni dar Bogu na njegovom stolu, na oltaru pri nedjeljnoj sv. Misi

Na misijsku nedjelju za potrebe misija, župa je skupila 2100 kn

Darovatelji za crkvu -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa