31. nedjelja kroz godinu

SAVJETI I OPOMENE

Pismoznanci i farizeji prilagodili su Božji nauk, posredovan po Mojsiju, svom ukusu i svojim željama. Sebe su proglasili središtem i mjerilom svega. Zato ih je Isus prekoravao.
Danas sjedimo na Mojsijevoj stolici svi koji obnašamo crkvene dužnosti. Tko zna, nismo li i sami prožeti donekle (a možda i jako) duhom farizeja i pismoznanaca? Nekoliko pitanja:
Jesmo li središte našega naučavanja mi ili Isus? Naviještamo li svoju (ljudsku) mudrost ili mudrost Krista Raspetoga? Je li nam stalo do uvažavanja, do zemaljskog sjaja, vanjskog uspjeha? Jesmo li skloni hvaliti se svojim uspjesima, svojom prošlosću, svojim "ipak smobiIi u pravu"? Ocjenjujemo li svoju vrijednost po tome koliko smo raznih priznanja, imenovanja i odIikovanja primili (ili podijelili)?
Koju knjigu smatramo vrednijom: zakonik crkvenog prava iIi Isusovo evanđelje? Tražimo li u evanđelju slovo ili duh? Cijedimo li komarce, a ne vidimo slonove? Jesu li naše nedjeljne mise puko ispunjavanje zapovijedi ili obiteljski susreti s Isusom? Jesu li naše župe prije svega crkveno pravne ustanove, ili su zajednice vjernika koje povezuje Kristova ljubav? Jesu li odluke u tim zajednicama plod molitve, razgovora i savjetovanja, ili jedan jedini čovjek sve zna i o svemu odlučuje? Smatramo li sebe nepogrešivim učiteljima i voditeljima ili hodamo svaki dan u skolu jedinog Učitelja i Voditelja?
Prihvaćamo li dobronamjeme savjete? Bojimo li se dobronamjerne kritike? Bi li se uzrujali kad bi nam netko rekao: Budite malo ljubazniji, a ne tako ozbiljni? Manje pametujte, a djelujte srdačnije. Manje zahtjevajte, a više suosjećajte. Budite manje svjetovni, a više duhovni. Ne zatvarajte se, budite ljudima na raspolaganje. Nastojte biti uljudni, a ne grubi. Ne zapovijedajte, nego razgovarajte. Ne prijetite kaznama, privlačite vrijednostima. Ne okomljujte se na svoje takmace, osvajajte s ljepotom istine. Umjesto borbe protiv zla zauzimajte se za dobro. Manje pričajte, a više radite. Ne žalite se na loša vremena, već nastojte u svoje ozračje unijeti što više radosti i nade.
Tko ne prihvaća savjete i opomene, sam zatvara sebi put napretka. Ostat će uvijek isti i činit će iste pogreške.

Obavijesti

SVI SVETI

Po kršćanskoj tradiciji, koju prihvaćaju i mnogi nekršćani, dva dana u godini, 1. i 2. studenog vjernici se posebno sjećaju i u duhu povezuju sa svojim pokojnicima: to su blagdan Svih svetih i Dušni dan. Nije to samo uspomena, nego vjera u prekogrobni život i Božju nagradu daje pravi smisao ovim danima i onomu što u njima činimo.
Crkva je od svojih početaka jednom godišnje slavila sve svete mučenike. Crkva, dapače, od samih početaka u bogoslužju (liturgiji, misi) imenom spominje svoje mučenike. Kako je broj mučenika i drugih svetaca vremenom narastao, zato se uvodi blagdan Svih svetih. Crkva poziva sve ljude da ih se sjete, da im se zahvale i preporuče.
Današnje generacije su navikle blagdan Svih svetih zvati "danom mrtvih", što je netočno!

U svetkovini Svih svetih, Crkva poziva na razmatranje nebeske slave i vječnog blaženstva u kojima uživaju svi oni koji su na jedinstven način postali «slika Božja». U praktičnom životu, svetkovina Svih Svetih često je izjednačena sa Dušnim danom i sjećanjem na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života.

Slavim te Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih a objavio malenima

Svetih i blaženih je nebrojeno. Stoga je Crkva u svojoj mudrosti odredila jedan dan u godini kada se zajednički misli na sve svete i blažene, poznate i nepoznate. Ti odabranici su slika Božja, nama za primjer postavljeni. Oni su nam kod Boga snažni zagovornici kojima se možemo obraćati s punim povjerenjem. Kada njih slavimo, slavimo i Boga u njima.
Gospodin je obećao i zajamčio blaženstvo svima siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, krotkima, onima koji gladuju i žeđaju za pravdom, milosrdnima, onima koji su čista srca, tolikima u povijesti progonjenima zbog pravde, tolikima potlačenima, obespravljenima, oklevetanima. Svemoćno javno mnijenje koje ovdje čini tolike nepravde, s onu stranu groba bit će osuđeno, raskrinkano, a njegovim će žrtvama čast i sloboda zauvijek biti vraćene. Svi koji su vjerovali u Kristova blaženstva bit će doista i blaženi. Svi koji su morali gledati kako zlo trijumfira nad dobrom, nepravda nad pravdom, ropstvo nad slobodom, klicat će zbog konačnog trijumfa dobra nad zlim.
Misao na sve svete potiče nas na razmišljanje kako naš život mora biti svet i dobar, shvaćen u funkciji budućega života te kako imamo odgovornost da ga postignemo. Molimo za naše pokojne, ali i za njihovu duhovnu pomoć!Baš je dobro da postoji blagdan svih svetih. Blagdan svih naših uzora i nebeskih zaštitnika.

DUŠNI DAN

Dušni dan - spomen, sjećanje na vjerne mrtve, posebno one koji su nam bili bliski za života. A danas možda nisu u slavi sa svima svetina.
Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan, kojeg se spominjemo 2. studenog, ustanovljen je u samostanu Clunyju 998. godine. Opat sv. Odilon je teološki povezao svetkovinu Svih svetih kao slavlja " nebeske, proslavljene Crkve " sa zagovorom za " trpeću Crkvu". " Crkva putnika "
Dušni danje svetkovina duša. Naši pokojnici su otišli "tamo", ali naša se komunikacija s njima nastavlja. Gotovo u pravilu svoje pokojnike više cijenimo nego kad smo bili s njima ovdje na zemlji vidljivo zajedno. Donosimo im cvijeće, svijeće, uređujemo grobove! Za zemaljskog života nismo bili uvijek tako pažljivi. Na Dušni dan u crkvama se služi po nekoliko misa za sve pokojne. Danas upravljam misao više na svoju pokojnu rodbinu, prijatelje, pretke, poznanike, sunarodnjake.

Crkva je već od prvih vremena kršćanstva s velikim poštovanjem njegovala spomen mrtvih, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve kako bi im se oprostili grijesi. Naša molitva za njih može im ne samo koristiti, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

Darovatelji za crkvu za 2005. god -HVALA VAM

Kršteni

Vjenčanja

Umrli

Raspored Svetih Misa