31. nedjelja kroz godinu
KAMEN
Kad bi čovjek živio sam na svijetu te ne bi bilo nikoga iznad njega ili pokraj njega, bio bi posve slobodan. Smio bi raditi sve što bi mu se proh-tjelo. Ništa ga ne bi sputavalo, na nikoga se ne bi morao obazirati. To bi bio život!
Ali čovjek ne živi sam. Iznad njega je Bog, pored njega su ljudi, na-vezan je na prirodu. Obdaren je razumom, pomoću kojega prepoznaje odnose, i voljom, pomoću koje svoje djelovanje usklađuje s postojećim odnosima.
No, čovjeka ne mogu zadovoljiti samo istina, koju spoznaje svojim razumom, i sloboda kojom se služi pomoću svoje volje. Čovjek posjeduje i srce koje čezne za ljubavlju. Čovjek moze postići puninu svog bivanja samo ako je u ljubavi povezan s Bogom i ljudima. Jedino u toj punini osjeća se sretnim i zadovoljnim. Da živi sam, zaista ga ništa ne bi spu-tavalo, ali ga ništa ne bi ni usrećivalo. Kakav bi to bio život?
Isus u današnjem evanđelju stavlja ljubav na prvo mjesto zato što nas želi njome usrećiti.
Jednom sam u nekoj knjizi pročitao zanimljivu pripovijest o kamenu. Ispričat ću je po sjećanju.
-Uz rub široke carske ceste nalazio se velik isklesan kamen. Na njemu je bio ispisan broj kilometara koji je upozoravao putnike na udaljenost do carske prijestolnice. Jednoga dana pristupi kamenu dječak i reče: Hej, kamene moj, kako možes čitav dan stajati na vrućem suncu, zar se nimalo ne znojiš? - Ne znojim se, odvrati mu kamen. - A kako ti je zimi, kad oko tebe zavija bura. Ja provodim dane na toploj krušnoj peći, a ti, ti mora da se smrzavaš?
- Ne smrzavam se. - Jučer se ispred tebe zaustavio neki starcie i odmarao se. Nešto je mrmljao sebi u bradu, zar ti nije bilo žao tog starkelje? - Nije. - Maločas je u obližnjem grmu pjevala ptičica svoju omiljelu pjesmicu, zar te nije obradovala? - Nije. - Cestar je prije nekoliko dana počupao koprive i ostali korov koji se širio oko tebe, jesi li mu izrazio zahvalnost. - Nisam. - Zaista si čudan, kamene moj, zar nemaš nimalo srca? - Nemam, ja sam bez srca. Najobičniji kamen. Takvoga me Bog stvorio i ne mogu biti drugačiji. Kaže kamen djetetu: Ti nisi kamen.
Ti si čovjek. Tebi je Bog dao srce. Raduj se u svome srcu - pazi da ti se ne pretvori u kamen.
Sveti Martin
Martin se rodio kao sin jednoga rimskog tribuna u Sabariji, u Panoniji, današnji Szombately u Madžarskoj, oko god. 315. Djetinjstvo je proveo uz oca vojničkog tribuna u jednom vojnom garnizonu u Paviji. I njega su protiv volje mu unovačili u carsku gardu i tako je na silu postao vojnik. U to vrijeme valja staviti i onu zgodu iz njegova života kad se usred ciče zime našao pred gradskim vratima grada Amiensa u Galiji te ondje susreo siromaha prosjaka, koji je od njega zatražio milostinju. Ne imajući kod sebe novaca, a gledajući prosjaka kako se smrzava, odrezao je polovicu svoga vojničkoga plašta i dao mu da se zaogrne. Sljedeće je noći usnio san vidjevši samoga Gospodina, zaogrnuta u polovicu plašta, koji mu je govorio: »Ovim me je plaštom zaogrnuo Martin.« Bio je to veliki milosni čas njegova života. On se još više oduševio za kršćanske ideale, prema kojima je nastojao provoditi život.
Završivši vojnu službu i oprostivši se zauvijek od nje, Martin je bio zaređen za egzorcista. Nakon toga se vratio kući u Panoniju, gdje mu je uspjelo pridobiti za kršćanstvo vlastitu majku.
Martina su posebno voljeli siromašni i odbačeni ljudi, kojima je uvijek ostao blizak. Nešto manje su ga voljeli bogati ljudi, koje je stalno opominjao i pozivao na pravdu, poštenje i solidarnost.
Blagdan Sv. Martina je 11. studenoga, tri dana nakon njegove smrti. Pučko veselje dugo je pratilo taj blagdan na Zapadu, pa i u mnogim našim krajevima. Toga dana se pilo mlado vino.
Ubrzo nakon smrti Martina su za zaštitnika uzeli mnogi ljudi i udruženja: vojnici, vitezovi, putnici, gostioničari, hotelijeri, a posebno vinogradari i svi oni koji se brinu oko berbe i proizvodnje vinske kapljice. Dugo vremena na Zapadu je Sv. Martin bio najpopularniji svetac. U pojedinim krajevima on je to ostao i danas. A njegova gesta nesebične ljubavi, kad još nije ni bio punopravni kršćanin, pretvorio je u pučkoj mašti lik revnog biskupa u vječno mladog konjanika, koji mačem sječe svoj plašt u dva dijela.
Darovatelji za crkvu za 2006. god -HVALA VAM
JAGIĆ BOŽIDAR |
HRŽENICA M KRLEŽE 33 |
200 |
BAHAT IVAN |
SV ĐURĐ BR RADIĆA 6 |
200 |
SUKANEC MARIJAN |
HRŽENICA BR RADIĆA 8 |
200 |
ŠTABI MIJO |
STRUGA 98 |
200 |
ŠMER JOSIP |
PRILES 43 |
250 |
NAMJESNIK FRANJO |
SV ĐURĐ DRAVSKA 21 |
200 |
JURAS ZLATKO |
KARLOVEC LOV. PUT 3 |
150 |
LOVRENČIĆ STJEPAN |
KOMARNICA 25 |
200 |
Kršteni
Vjenčanja
Umrli
Ivka Fičur r.1940 iz Hrženice M Gupca 29, gdje je i pokopana
|
Raspored Svetih Misa
U |
07.11. |
Anđelko
Rodrugez
|
|
S |
08.11. |
Gracija Kotors |
|
Č |
09.11. |
Teodor
|
|
P |
10.11. |
Leon Veliki p
|
|
S |
11.11. |
Sv. Martin biskup
|
7.30+Nikolić Janja Pavao 7.50 +Premec Tomo Marija Matija Nadica Šafarek
|
N |
12.11. |
32. N.K.G.
|
8.00+Pro populo
9.30 Struga Štabi Tomo Ivan Gizdavec Marija Valent Sofija Ignac Vađunec Mijo Dora Josip Eva Josip
11.00+ Franjica Valjak
|
|
|