32. nedjelja kroz godinu

A ugleda i neku siromašnu udovicu kako baca onamo dva novčića

Isus je zapazio kako se prema riznici uputila jedna sirota žena. Išla je skromno i gotovo stidljivo. Bilo ju je lako zamijetiti među onim bogatim i ponosnim darovateljima. Izvadila je odnekud iz svoga džepa maramicu i odmotavala svoj dar. Stisnula je u šaku dva novčića i polako ih spustila u riznicu. Najradije bi da nikoga nema i da je nitko ne vidi. Tako je to malo što daje, najsitnije i najmanje što je postojalo od novaca. Trebala je imati osam takvih novčića da bi mogla kupiti dva vrapčića što je bilo potrebno za žrtvu koju su prinosili siromašni. Ona više nije imala. Novčići nisu ni odjeknuli u riznici. Skliznuli su niz stjenke i nestali među krupnim i srebrenim šekelima. Okrenula se i tiho, gotovo postideno, vratila i nestala u mnoštvu.
Gospodine, promatram zajedno s tobom na koji način prinose svoje darove bogati. Gledam njihov ponos. Davali su puno i obilno. Sigurno, to je bilo vrijedno i bez toga Hram ne bi mogao funkcionirati. Ali, to su činili tako samodopadno i oholo. Oni su time sami sebe isticali i radili za svoju promidžbu. Za takve si rekao da su primili svoju plaću. Promatram i ovu siromašnu ženu. Tako je malo dala. Beznačajno, u usporedbi s bogatašima. Ali, ona je s tim dala cijelu sebe. U tome i jest sva razlika između tih darova. Gospodine, molim te, otvori mi oći da mogu bolje i više vidjeti. Pomozi mi da mogu vidjeti srž stvari koja je pod prividom onoga što me može zavesti i očarati.

I reče: Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.«
Gospodinov pogled i Gospodinovo vrednovanje. Kako je to različito od našega pogleda i vrednovanja. Drugi su se divili bogatim darovima imučnih ljudi. Siromašnu udovicu nisu ni zamijetili. Sarno je Isus uočio istinsku razliku između darova i srca darovatelja. Ponovno je rekao nešto što drugi ne bi rekli. Bogataši su davali mnogo, ali to je ustvari bilo malo. To je bio njihov suvišak. Sirota žena je dala malo, ali više od svih onih koji su toga dana davali u riznice. Ona je dala sve, »sav žitak sto ga imaše«.
Gospodine, hvala ti sto imaš oka i srca za siromašne. Ti gledaš u čovjekovo srce i zajedno s Ocem i Duhom mjeriš ga u njegovoj iskrenosti i ljubavi. Pomozi mi da mijenjam svoj pogled i svoje procjene. Ne dopusti da me zavede vanjski privid i da po tome procjenjujem. Ono bitno je uvijek skriveno i treba ga otkrivati posebnim osjetilima.

Sveti Nikola Tavelić

Bio je iz ugledne plemićke obitelji. Na temelju poznatih podataka povjesničari zaključuju da se rodio oko 1340. godine. U franjevački red je stupio u rodnom Šibeniku.
Po završenom studiju i svećeničkom ređenju poglavari Nikolu šalju u Bosnu gdje je u to vrijeme bilo "mnoštvo raskolnika i krivovjeraca" kako nam potvrđuju pisma Pape Grgura XI iz godine 1372. i 1373.
U Bosni je Nikola plodonosno djelovao prema povjesnim podacima 12 godina. Iz Bosne su poglavari poslali Nikolu u Svetu zemlju. Franjevci su u Jeruzalemu bili dušobrižnici za katolike u Svetoj Zemlji. K tome su nastojali obraćati i muslimane koji su zemljom vladali. Oni su gotovo jedini vodili brigu o bolesnicima, siromasima i hodočasnicima. Ovim se bavio i s. Nikola ali je nadasve bio neumoran u propovjedanju vjere.
To ga je i navelo da pođe k samom jeruzalemskom kadiji s namjerom da mu navijesti Evanđelje i da ga obrati. Svojim nastupom razjarili su kadiju, njegove vijećnike i nazočne muslimane. Nikola je sa drugovima osuđen na smrt.
21. lipnja 1970., papa Pavao VI uzdigao ga je na čast oltara i svečano uvrstio u popis svetaca Katoličke crkve. Važan je kao prvi Hrvat kojega, kao sveca, slavi cijela crkva.

Darovatelji za crkvu za 2006. god -HVALA VAM

Kršteni