32. nedjelja kroz godinu
U životu se naime nikada i u ničemu ne može vraćati natrag; ne možeš povući korak koji si učinio… valja stoga biti mudar i uvijek biti spreman za polaganje računa, kako nas današnje evanđelje opominje!
Dragi moji župljani!
Ako i nema vraćanja, ima zato i savjeta i opomena, pa se uvijek može najbolje napraviti, učiniti najpametniji i najkorisniji koraci, mogu se izgovarati samo mudre i prave riječi. A opominje nas uvijek i iznova Božji glas:
- po Bibliji - pisanoj riječi
- po izgovorenoj riječi, kojom me svake nedjelje upozorava i opominje moj svećenik
- po glasu savjesti koji je u meni…
… ako pak netko sve to prečuje, zanemari ili odbije uopće čuti, sam si je kriv i takovog će "onaj dan" iznenaditi, zateći i biti mu propast. Naime, dvije su kategorije kršćana; prvi svoje kršćanstvo žive aktivno, drugi pasivno. Mi bismo se dakako trebali ubrojiti u ove one prve - aktivne, jer se svjesni svojih slabosti ipak trudimo, nastojimo, borimo se, slušamo savjete i opomene, ravnamo se po glasu savjesti, pokušavamo živjeti vršeći i ljudske i božanske zakone. Oni pak drugi - to su oni iz današnjeg evanđelja - za neke tamo zapovijedi, zakone i pravila igre života ne žele čuti, misleći da ih onda ništa ni ne obvezuje, pa ih kao nekom inercijom rijeka života nosi… pa što bude bude…
Onu poznatu basnu o cvrčku i mravu ste vjerujem svi čuli; cvrčak je uživao cijelo ljeto, pjevao i dangubio čudeći se mravu, koji je bio vrijedan, marljivo je radio, donosio je hranu. Lijepo ga je mrav savjetovao da valja misliti na sutra, ali badava… cvrčku je jedino bilo važno da mu je danas dobro i lijepo i da svega ima. Prošlo je ljeto, došla je jaka zima, ponestalo je hrane - mrav je u svom mravinjaku imao svega i nije uopće bio problem prezimiti, ali je cvrčak bio izvrgnut i gladi i studeni…
Koliko ste samo puta i vi opomenuli nekog svog, nekog do koga vam je stalo, kome ste htjeli samo dobro; sjetite se vi majke svih onih savjeta, molbi i prošnji, a na kraju ste nerijetko tužne zaplakale, jer vam se dijete razočaralo, loše je prošlo, nastradalo ili zaglibilo u nevaljalom društvu. Slobodno se i vi očevi prisjetite, da ste pokušali sve pozivajući na pravi put, pa ste isto tako često razočarani radi neposluha promrmljali i prokleli, tužni u srcu, jer se nije cijenilo vaše životno iskustvo. Isto je i s Bogom u odnosu prema nama vjernicima… želeći nam dobro nudi nam toliko toga, a kada vidi kojim putem idemo - svakako da nije sretan ako se udaljujemo od njega i njegovih zakona i zapovijedi…
Piše jedan obraćenik, čovjek koji je ranije bio daleko od Boga i Božjih zapovijedi, kako je sreo na ulici mladića bez noge - stradao je u ratu - i taj slučajan susret završio je pićem i razgovorom. Prepričao mu je tu svoju životnu sudbinu, pa i to kako je pomišljao i na najgore… mlad čovjek da okolo hoda kao bogalj, izgledalo mu je sve samo ne lijepo i ugodno. Malo se smirio, onda je potražio pomoć psihijatra, liječnika i na kraju svećenika… tek ga je vjera malo smirila. No, malo-pomalo baš ga je vjera vratila u normalu; shvatio je da je to križ kojeg treba prihvatiti i nositi se s njim… križ se i daje hrabrima, ne kukavicama!
- To njegovo svjedočanstvo je mene obratilo - piše on - vratilo me u život!
Počeo je odlaziti u crkvu i tamo bi u klupi sjedeći, razmišljajući i moleći sve više shvaćao da ga Bog silno ljubi i da ga zove, da se vrati…
Bog nas ljubi i silno mu je stalo do nas; do svakog čovjeka. Bog nam je poklonio taj jedan jedini život, kojeg smo pozvani odživjeti časno, pošteno i pravedno u ljubavi i istini, u praštanju i milosrđu, a povezani s Bogom. Molimo snagu nebesku da uspijemo i da svaka naša riječ, djelo i korak budu nama na ponos i na korist - takove nas nikada nitko i ništa neće moći iznenaditi. A da tako bude, ja u ovoj svetoj misi molim dobroga Boga!
Hvala našoj Općini što je u iznosu od 3000 kn sufinancirala nogometaše u sportskoj opremi.
Mladi nogometaši zastupaju našu župu i natječu se u katoličkom malonogometnom prvenstvu varaždinske biskupije pod vodstvom S. Špoljarića.
Danas lovci LD Patka slave svog zaštitinika Sv. Huberta
S.Nikoila Tavelić-iz Šibenika. Franjevcem je postao u Bribiru.
Papa Pavao VI. proglasio ga je svetim u Rimu, 21. 6. 1970.g.
Sveti Martin
je prvi svetac koji nije bio mučenik. On je jedan od onih ljudi o kojem su govorili čitavi naraštaji. Njegova gesta dobrotvornosti prema siromahu, što se smrzavao pred vratima grada Amiensa, davši mu polovicu svoga plašta, ispunjala je maštu mnogih, slikara i umjetnika također. Francuska ga štuje kao svoga prvotnoga zaštitnika, a u poljoprivrednim i vinogradarskim krajevima Francuske, Italije, pa i naših vinorodnih predjela "novo se vino pije na blagdan Svetoga Martina".
Rođen je kao sin rimskog tribuna u današnjoj Mađarskoj 315. godine. Protiv svoje volje postaje vojnik, po želji oca i iz tog razdoblja imamo zgodu kada siromahu daje dio svoga plašta jer kod sebe nije imao novaca. Iduće je noći usnio Krista zaogrnuta njegovom polovicom plašta koji mu je rekao: "Ovim me je plaštem zaogrnuo Martin". Završivši vojnu služnu Martin je zaređen za egzorcista i za kršćanstvo pridobiva svoju majku. Odlazi u Milano i žestoko se bori protiv arijanske hereze koja niječe Kristovu istobitnost s Ocem. Martin biva protjeran iz Milana nakon čega se povlači u Poitiers, u Galiju, i tu se predao kontemplativnom životu u slavnome samostanu Ligugé.
Kad je grad Turon - francuski Tours - ostao bez biskupa, pozvali su ga u taj grad da izliječi jednoga bolesnika. On je došao, ali mu tada priopćiše da je taj bolesnik turonska biskupija bez svoga pastira, koja je potrebna njegove pomoći. I bio je izabran za biskupa Turona te posvećen god. 370. O njemu se govorilo "da je bio vojnik na silu, biskup po dužnosti, a monah po izboru". Monaški mu je život najviše odgovarao, no Gospodin je želio imati ga kao pastira jedne biskupije.
Kao biskup Martin se dao i na veliko djelo evangelizacije među Galima, na dobrotvorne akcije, na smirivanje duhova unutar Crkve, na otpor protiv uplitanja građanske vlasti u čisto crkvene poslove. Uvijek je bio blizu onima siromašnima, uz one progonjene. Zbog toga su ga takozvani viši krugovi znali prezirati, izrugivati, smatrati ludim. Imao je protivnika i u redovima klera. I tako je 27 godina biskupskoga života sv. Martina prošlo u suprotivštinama i progonstvima svake vrste.
Darovatelji za crkvu - HVALA VAM
| VRBAN JOSIP | KARLOVEC MIRNA 2 | 300 |
| PETAK BRANKO | PRILES 45 A | 200 |
| JANTOL ŠTEFICA | STRUGA 162 | 150 |
| GIZDAVEC ZLATKO | STRUGA 124 | 200 |
| CVETKO TOMO | STRUGA 130 | 200 |
| CVETKO TOMO | STRUGA 130 | 200 |
| BAČANI VALENT | STRUGA 53 | 200 |
| STRNIŠČAK ANTUN | STRUGA 38 | 200 |
| HORVAT DRAGA | STRUGA 148 | 200 |
| Saša Benc iz Struge 46 i Bernarda Dorčić iz Martijanca |
|