Odmah na početku današnje evanđeoske zgode postajemo pažljivi na to, kako Bog različito dijeli svoje darove. Netko dobije pet talenata, netko dva, a netko samo jedan. Čovjek se pita, da li je to pravo. Nije li
onaj , koji je manje dobio, prikraćen? Zar Bog ne ljubi sve ljude jednako. Po kojim mjerilima daje jednome više, drugome manje? Ne radi se samo o umnim sposobnostima, pod čime obično razumijemo riječ talent. Radi se općenito o razlikama među ljudima.
Dijelimo se na muškarce i žene, tada se redaju razlike po tome, koliko je tko zdrav (ili bolestan), velik (ili malen), snažan (ili slab), bogat (ili siromašan). U kakvim smo različitim mjestima, državama, kontinentima rođeni, od koliko različitih
roditelja smo odgajani, kakvu smo različitu mladost proveli . . . Ako nam se te razlike čine nepravednima, razmišljajmo u suprotnom smjeru i zapitajmo se, kako bi bilo na svijetu, da Bog te razlike nije stvorio. Svi bi bili muškarci '(ili žene), pa svi jednako
zdravi (ili bolesni), svi jednako snažni (ili slabi), svi jednako veliki (ili mali), svi jednako bogati (ili siromašni), svi jednako lijepi (ili ružni), svi jednako talentirani (ili nenadareni). Kakav bi bio naš život, čemu bi se čovjek radovao, čega bi se bojao, što bi očekivao, za što bi se mučio, za čime bi čeznuo . . .?
Iako su prvi i drugi službenik dobili različite talente i donijeli različitu zaradu, jednako su bili pohvaljeni. I to zato, jer su se trudili svim svojim snagama, te s gospodarevim talentom zaradili, koliko su mogli. S trećim je gospodar bio strog.
Ne zato, što je malo donio, već zato, što je zakopao talent. Što je radio u vrijeme gospodareve odsutnosti? Koliko ima ljudi, koji ne rade ništa, ili rade sve drugo, samo ne ono, što bi morali, za što su pozvani što je njihova dužnost. Takvi neka se nad današnjom evanđeoskom zgodom posebno zamisle.
Sv Nikola Tavelić 
