33. nedjelja kroz godinu
Razmišljanje za kraj crkvene godine…
Na kraju smo crkvene godine - ciklus A; još je ostala nedjelja KRISTA KRALJA i opet krećemo iznova… vrijeme došašća i priprave i dalje redom! Danas nas Isus u prispodobi želi poučiti kako uzvraćati u životu Bogu za sve to što nam daje i kako prenositi njegovu poruku, tu radosnu vijest svima oko sebe; da ne bi možda bili poput onoga, koji je svoj talent zakopao u zemlju i da ne prođemo loše!
Sve teme koje se kroz cijelu godinu obrađuju i koje dotičemo, mogli bismo svesti pod jedan zajednički nazivnik: spasenje! Ono je jedino važno, a sve ostalo što čovjek prođe, iskusi, doživi, zaradi, stekne… potpuno je nebitno! Nije li Učitelj lijepo rekao: "Tražite najprije kraljevstvo Božje i njegovu pravdu, a sve će vam se drugo nadodati?"
Kada dođe taj neki kraj svega, kada Krist ponovo dođe u slavi - kako je najavo - od nas će zatražiti račun, baš kao što ga trgovac tuđom robom mora dati gospodaru, vlasniku te robe. A nama je Bog dao svoj imutak - milost Duha Svetoga, dao nam je karizme i darove… valja na kraju pokazati Mu što smo s tim radili! Niti je gospodar onih slugu iz prispodobe rekao što im je raditi s talentima - nije ih obavezao ničim, osim da budu marljivi, savjesni i mudri… samo se to očekuje od njih, baš kao i od nas.
Zgoda: Bio je po nekoj priči siromašan drvosječa, ali živio je sretno sa svojom obitelji i uvijek se iz njihova skromnog i siromašnog doma čuo smijeh i čula se pjesma. Svi su se čudili čovjeku, koji čitav dan naporno radi, a navečer ima razloga veseliti se sa svojim i smijati se! Rasrdilo je to njegova kralja, pa je odlučio kazniti ga, jer - u svojoj se je zlobi pitao - čemu se to on može veseliti… pa je poslao svoga glasnika drvosječi s porukom:
- Do sutra ujutro imaš mom gospodaru isporučiti pedeset vreća brašna - ne učiniš li tako, tebi i tvojoj obitelji došao je kraj! - Kako da to učinim - jadikovao je drvosječa?!
Tada ga je njegova žena počela tješiti, govoreći da su do sada sretno živjeli, pa je počela nabrajati: radovali smo se jedno drugome, djecu smo podizali u radosti i veselju, teško smo radili, ali bilo nam je ipak lijepo… nemamo odakle dati mu toliko žita, ali idemo se mi još noćas proveseliti sa prijateljima i susjedima, pa kako smo živjeli sretno, sretno i umrimo!
I pripremiše gozbu, veselili su se sa prijateljima i susjedima cijelu noć, a kada su se svi razišli, drvosječa i njegova žena ostali su sami. - Sada je stvarno gotovo - pomalo je tužno rekla žena!
- Možda ipak ispadne dobro - nije se dao muž… nije li ipak bolje u radosti umirati, nego u tuzi živjeti!?
Netko je pokucao na vrata. Potiho je drvosječa otvorio vrata, očekujući kraljevog slugu.
- Pripremi deset hrastovih dasaka za lijes; umro je kralj!
Ova stara armenska "narodna mudrost" govori zapravo u prilog sluzi iz evanđelja, koji je uvijek pošteno radio sa darovima - sa talentima koje je primio da njima raspolaže… stekao je marljivim radom i na pošten način nova dobra i Bog je to nagradio. Znate; najlakše je reći - a da bi opravdali svoj nemar - da mi nismo od onih koji bi morali zapeti, koji se moraju potruditi i dati sve od sebe, koji su pozvani opravdati u sitnicu sve što je u njih uloženo… najlakše je zakopati u zemlju sve što si primio, a onda sjesti i kukati nad svojom sudbinom! A tko kaže da ti nisi, baš ti, najvažnija karika u tom Božjem lancu, bez kojeg se ne može? Tko ima pravo reći da mu je Gospodin namijenio samo mrvice? Kojim pravom sebe na ljestvici odgovornih stavljati negdje na samo dno?
Dragi moji!
Na dnu će završiti - baš poput onog koji je na kraju čuo riječi: "Slugo zli i lijeni…" svaki među nama vjernicima, koji nije spreman podmetnuti leđa kada je u pitanju dobro, opće dobro, pravda i istina, kada se treba zauzeti za nekoga, zaštititi nekoga, kada treba ponijeti križ… upravo sve ovo nabrojeno su talenti!
Gledali smo kad-tad neku trku; ljudi trče i na kraju pobjednici primaju nagrade. Jednako tako oni koji su trčali nepravilno, koji su se gurali i laktovima pokušavati naprijed, koji su druge onemogućavali, bili si diskvalificirani - bili su izbačeni! I mi trčimo svoju životnu trku, oboružani sposobnostima, darovima, talentima… i nama je Krist jasno pokazao pravila te utrke i na primjerima poput današnjega, želi nas poučiti kako je najmudrije i najpametnije trčati u toj trci života… On neka nas obdari i mudrošću i snagom - amen!
Našem župnom zboru čestitamo blagdan nebeske zaštitnice Sv. Cecilije.
Tom zgodom pjevačice žup. zbora pozivaju muže pjevače iz naše župe da im se pridruže i tako oni svojim talentom za pjesmu obogate liturgijska događanja.
U subotu u 18 sati, prezidij članova Marijine Legije iz Sv. Đurđa
sudjeluje na osnivanje nove Kurije M.L u Podravskim Sesvetama, za našu vž biskupiju, gdje će na dalje biti i sjedište naše Kurije.
U subotu krizmanici umjesto vjeronauka, kao navijači idu na nogometnu utakmicu u Ludbreg, u novu sportsku dvoranu. Molim roditelje da im omoguće prijevoz, i da zajedeno s njima budu sat vremena na tribinama Početak utakmice je u 8.30.
Tamo navijamo za naše dečke koji zastupaju našu župu.
Darovatelji za crkvu - HVALA VAM
| MAGDALENIĆ FRANJO | PRILES 24A | 100 |
| KOSIR IVAN | SESVETE BR RADIĆA 28 | 150 |
| HIŽAK MARIJA | HRŽENICA B RADIĆA 37 | 200 |
| VAĐON FRANJO | STRUGA 2A | 200 |
| ŠTABI MIJO | KARLOVEC GLAVNA 28 | 200 |
| STANČIN NENAD | PRILES 31 | 200 |
| BENC SAŠA | STRUGA 46 | 300 |
| Andrej Amadori r.11.6.08. sin Ivice i Brankice iz Karlovca, Glavna 27. |
| Nikola Gizdavec r.1984 iz Struge 124 i Marina Benc r.1986. iz Struge 23. |
| Josip Hladnićr.1949 iz Karlovca, Lug 9. Hvala mu na svemu što je dobra činio za župnu zajednicu kao zidar. Mir vječni. |
|
