Izaija je 800 godina prije Isusova rođenja nagovijestio nešto izvanredno: Začeće u žene sasvim je normalno te ga ne treba proricati kao neku posebnost. Međutim, kad je riječ o začeću Djevice, onda je to posve nešto drugo.
Prema tumačenju Crkve to se Izaijino proročanstvo ostvarilo kod Ma-rije. To začeće urodilo je velikom nedoumicom koju opisuje današnje evanđelje. Josip, Marijin zaručnik, našao se ni kriv ni dužan u velikoj neprilici. U Marijino začeće ne može sumnjati, uvjerio se u njezino poštenje, a dijete ipak nije njegovo. Što li se iza toga krije, što mu je činiti? Ta Josipova tjeskoba najveće je jamstvo da Isus doista nije bio njegov sin. Mnogo je kršćana koji kažu da ne mogu vjerovati u Josipovo i Marijino djevičanstvo. Josip ga svojim ponašanjem potvrđuje. Potvrđuje ujedno i činjenicu da je bio vrlo plemenita srca, budući da je bio spreman radije sam podnositi muku nego da je prouzroči drugome.Evanđelist Matej iznio je Josipovu i Marijinu nevolju u javnost. Ka-kav je odaziv te javnosti? Baš onakav kakav se mogao i očekivati: mnogi su u to sumnjali, mnogi se tome podsmjehivali. Međutim, sjaj njihova djevičanstva nije zbog toga ništa manji. Njihova dogodov-ština pruža svakome priliku da pokaže koliko umije poštivati odluku onih koji su izabrali drukčiji put od uobičajenog; onih koji se radi postizanja viših ciljeva predaju posve na raspolaganje Bogu; onih koji se po vode za svojim unutarnjim glasom, ne obazirući se na to kako će ljudi reagirati.
Djevica će roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel - S nama Bog. Ta drukčije ne može ni biti, budući da je riječ o izbavitelju. Nijedan po-kušaj čovječanstva da se vlastitom snagom izvuče iz zla nije bio uspješan. Što se čovječanstvo tome više nadalo, to strašnije bi stradalo. Velika obećanja slijedila su još veća razočaranja. Iz zla nas može izba-viti samo netko tko nije rođen od obične žene, tko nije samo čovjek, već dolazi odozgor, od anđela naviješten, po Duhu začet, rođen od Djevice, netko tko je Emanuel - S nama Bog. TTko sam i što mi je činiti?
Ja živim. Ja postojim." Kroz neka nepoznata vrata ušao sam iz nepostojanja u život. Sada sam tu. Idem cestama života kao i drugi ljudi, a opet sam drugačiji od svih. Ja nisam oni, nego sam ja. Iznad mene je nebo, a ispod mene zemlja. Kraj mene bezbroj stvari od kojih samo neke poznajem. Tko me to načinio, tko mi je dao mene? Čija me ruka čuva i štiti zakonima društva? Koja mi je dobra osoba dodijelila roditelje i njihovu brigu za mene, omogućila mi da odrastem iz djeteta u odraslog čovjeka. Što ja očekujem od sebe? Zašto me Stvoritelj svijeta postavio na ove meridijane, na ove prostore, u ovaj narod, u ovaj grad, u ovo mjesto i u ovu kuću? Zašto?" Treba kročiti kroz život, ali kamo i kako? Moram saznati kako mi je živjeti da bih bio neuništiv, da bi moje čežnje bile ispunjene i da bih obasjao komadić puta i drugim ljudima. Tko sam i što mi je činiti?
Javite se za pretplatu Glasnik Srca Isusova i Marijina. 
