Na prvi pogled glavnu ulogu u današnjem Evanđelju igra slijepac od rođenja kojemu je Isus vratio vid. Ali nije tako. Glavnu ulogu imaju Židovi, odnosno farizeji, kako ih Isus naizmjence naziva.
Po njihovu vlastitu uvjerenju, od svih Izraelaca samo su oni Bogu mili. Jedino su oni pravedni, jedino oni posjeduju istinu i zato je Bog samo uz njih, ne može biti ni s kim drugim. Ako mu je potreban prorok, izabrat će ga između njih.Međutim, dogodilo se drugačije. Netko, tko nije bio iz njihovih redova, slijepom od rođenja vratio je vid. To je po općem uvjerenju mogao učiniti samo od Boga poslani prorok. Bilo bi za očekivanje, da ozdravitelju i ozdravljenom čestitaju, ali su oni promijenili svoje mišljenje. To im njihova samodopadnost nije dozvoljavala. Zato je bilo potrebno odbaciti čudo, a liječnika i izliječenoga onemogućiti. Počeo je mučan postupak. Najprije ne vjeruju izliječenome, da je to on koji je bio slijep od rođenja. Kada im to ne uspije, pokušavaju pridobiti za sebe njegove roditelje. Budući da i ovdje stvar zape, ponovno se okreću slijepom od rođenja. Kada ih je ovaj, već sit njihovih preslušavanja, zlurado zapitao, da li možda žele postati Isusovi učenici, tako su se zaboravili, da su ga izvrijeđali i potjerali. Sav si u grijesima, predbacuju mu, a hoćeš nas učiti!
A sami su bili u grijesima. Najveći im je grijeh bio u tome, da u namjernoj zasljepljenosti svoje grešnosti, nisu htjeli ni spoznati, ni priznati istinu. Isus koji je slijepcu od rođenja čudesno otvorio tjelesne oči, želio je tim činom otvoriti i njihove duhovne oči. A oni su ih još više zatvorili
Kada bi se radilo o nekom osamljenom događaju, ne bi bilo posljedica. Presudno je, bilo to, što su zatvorili uši pred svakom Isusovom :riječi i oči pred svakim Njegovim činom. Takvo ponašanje nije ih moglo voditi drugamo, nego k Velikom petku. Tamo ih je i dovelo.
Ako su farizeji pred istinom zatvarali oči, možemo ih samo žaliti. Isto tako možemo žaliti sve one koji ih nasljeduju. A zašto bi ih mi nasljedovali?
