Kroz došašće proživljavamo starozavjetno isčekivanja Isusova dolaska, pripravljamo se za njegov dolazak na kraju vremena i slavimo spomen njegova rođenja, blagdan Božića. To milosno doba pruža nam prigodu za ozbiljno razmišljanje o smislu svoga života, jer je Bog za svakoga od nas postao čovjekom.

Draga djeco, očevi i majke, djedovi i bake, dragi moji župljani.

Ove godine umjesto poruke župnika, evo pisma jednog djeteta:
BEBA IDE u osmi razred. Svoje božićevanje ovako je opisala:
23. prosinca - Još nikad nismo imali tako veliki božićni bor. Raste u vrtu pred kućom. Jučer smo ga bogato okitili. Ne pamtim kada smo na bor objesili toliko električnih žaruljica. Svijetle da je milina gledati! Lani nam je ponestalo žice, pa nam je bilo neugodno pred susjedima. Svi susjedi ukrašavaju svoje borove pred kućom. Mama ne voli Božić. Mora pozvati dvije starije tetke koje ne trpi. Meni su drage, jer mi uvijek nešto daruju. 24. prosinca -Danas je jedini dan u godini kada idemo u crkvu. Mama ide samo zato da je susjedi ne bi ogovarali. Nadam se da ću dobiti puno darova. Tetke su željele da prvo pjevamo božićne pjesme. Mi nismo htjeli. Na TV je igrao film koji tata nikako nije želio propustiti. A onda je počelo: tata mi je darovao kazetofon, tetke su me obradovale pravom malom pećicom na kojoj mogu kuhati, a od mame samo dobila torbicu za kozmetiku i spavaćicu. Ja bih više voljela CD-e. Zato je mama obećala da će mi ih nakon Božića kupiti. Dobila sam i nešto novca. Na kraju je otišla božićna guska.Ostalu večer, do iza ponoći, proveli smo gledajući TV. 27. prosinca -Jutros je tata raskitio bor pred kućom. Mama i tata već su se porječkali zbog toga. Poslije podne tetke su otputovale. Moji su konačno odahnuli. Stolnjak koji su nam darovale mama je nekamo spremila. Veli da je suviše šaren. Ja se nekako glupo osjećam zbog toga. Tjednima sam se radovala Božiću, a sada je ostala samo neka čudna praznina. Razočarana sam. Ostaju mi samo darovi. To mi je premalo. Zar se Božić ne slavi zato što se Isus rodio? O tome se u našoj kući uopće ne govori. Važni su okićeni bor, darovi i guska. Tata i mama ne vjeruju u Boga. Smiju li onda uopće slaviti Božić?

Župnik V. Borak