KRIŽNI PUT

Čovjek Bogu namjenjuje sramotni znak, mučilo, križ. Osuđije ga i izbacije iz svijeta na najbesramniji način. Bog smeta čovjeku. Čovjek ga se želi osloboditi, želi ga ubiti. Koliko se puta tijekom ljudske povijesti dogodilo i događa Da se čovjek želo otresti Boga. Želi svijet bez Boga.
	No Bogčovjek, Isus Krist, dragovoljno prihvaća križ. Prihvaća tu ljudsku sramotu da bi je preobtrazio u ljepotu i svjetlo za sve nas. Pomognimo i mi nositi križ koji spašava čovjeka!
Nije čudo i nije novost da se pod teretom križa pada. Po nekad je životni križ pretežak. Zašto? Ne stavljamo li jedni drugima križ na leđa? Možda svoj stavljamo drugome? Možda se vješamo na tuđi križ da bude još teži?
	Makar kako križ bio težak nikada nije u potpunoj tami. Uvijek odnekud dolazi barem malo svjetla. Ovaj put od majke Marije. Isusove i naše majke. Majke pune boli i sućuti. Još malo i Isus će s križa reći Ivanu, ali i svakome od nas: "Evo ti majke!" Kad je čovjeku najteže u životu, kad mu se dogodi neko zlo, Nije li najčešći uzdah: Majko moja! Majko Božja i moja majko, pomozi i meni kad ovom zemljom nosim svoj križ, kao što si pomogla svome Sinu,a našemu bratu Isusu!
Pomoć. Ovaj puta pomoć se zove Šimun. On pomaže Isusu. Pomoći drugome u nošenju križa, najveća je zadaća svakog kršćanina. Opažam li da netko drugi nosi križ, možda veći i teži od mojega? Možda mi je čak i drago da ga je zadesio križ? Neka mu bude…, zaslužio je… Bog ga je kaznio… - tako često razmišljamo i govorimo. - Je li i Isus kažnjen? Da, ali mi ljudi smo ga kaznili. - Možemo li mu pomoći? Možemo. Kako? Živimo čestito i pomažimo jedni drugima nositi križ.
	I opet zraka svjetla. I opet pomoć na putu. Nije čudo što je to žena. Šimuna su prisilili, iz tko zna kojih razloga, Ali Veronika prilazi sama. Možda joj vojnici brane, možda joj se rugaju, možda joj dobacuju Nepristojne riječi, ali ona vidi čovječju muku i prilazi. Pomaže , koliko taj čas može pomoći. Uzima uprljani rubac i ide dalje za Onim koji nosi križ. Možda će još negdje pomoći. Ona je uvijek spremna. Njezine ispružene ruke žele pomoći. A tvoje?
Možda drugi pada pod teretom križa, a ja prolazim kraj njega Ne sluteći da ću i sam pasti? Pomognimo jedni drugima ustati i pođimo dalje! Služeći čovjeku - služimo Bogu!
	Susreli smo već Mariju i Veroniku, kasnije će biti spomenute poimence Marija Kleofina i Marija Magdalena i možda nam je jasnije da pred Svjetlom križa stoji skupina žena. Sve pomno prate, promatraju, slušaju, suosjećaju. Osjećaju muku križa i žele pomoći. Isusovi muški prijatelji su se razbježali. Možda u nekom skrovitom mjestu Planiraju što treba činiti? Možda i oni iz daleka idu za Isusom, jer ga nisu prestali voljeti, ali žene su tu Blizu patnika. Spremne su slušati, poučiti se, pomoći.
Treći puta Bog pomaže- kaže narodna uzrečica! Nije li možda uzeta sa križnog puta? Iz trećeg pada? Onda kada čovjek više ne može; kada mu je snaga na izmaku; Želi ustati, ali nema snage. Križ ga je pritisnuo do zemlje. No Bog je tu. Božja pomoć i Božja snaga prožimaju čovjeka. Kako čovjek može izdržati neki pad i kako može ponovo ustati i Ići dalje samo Bog dragi zna. Trebamo prihvatiti Božju pomoć. I može se ići dalje.
	Za odjeću njegovu baciše kocku. Kockaju se sa dostojanstvom čovjeka. Čovjek bez odijela je čovjek bez dostojanstva. Odijelo do duše ne čini čovjeka, ali čuva njegovo dostojanstvo. Razgolititi čovjeka znači poniziti ga do kraja. Sva ponižavanje Čovjeka, u bilo kojem obliku, kroz cjelokupnu Ljudsku povijest, zbita su u ovoj postaju križnog puta. Kako su strašna poniženja podnijeli mnogi muževi i žene u ovome ratu? Sa svima njima trpi Isus. Što god ste učinili bilo kojem od moje braće, meni ste učinili!
U ovom čavlu zabijena je sva ljudska zloća, sav ljudski prezir Naspram Čovjeku i Bogu. Njime su ubijeni i na križ prikovani mnogi ljudi. Taj čavao je metak, nož, bomba, mina… ali i riječ izrečena u žurbi ili bijesu. Mnogi su se trudili iskovati i zaoštriti taj čavao. Svi mi ljudi smo u tome sudjelovali svojim grijesima, netko više, netko manje. Svi se mi vrtimo oko tog čavla kojim se nevinost pribija na stup srama. Utjeha nam je nedužna krv koja ima moć opraštati našu krivnju.
	Jedinstvena je ova borba života i smrti. Da je tada u Jeruzalemu postojala kladionica, sigurno bi velika većina, Možda i svi svoj ulog stavili na pobjedu smrti. Naše ljudsko iskustvo je da smrt uvijek pobjeđuje. Čovjek ne može pobijediti smrt. Ali ova jedinstvena smrt na križu odnosi pobjedu. Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada!
Otupjeli su čavli. Božja ljubav omekšala je čak i ljudske zloće. I Pilat je omekšao… I vojnicima je svega dosta. Žele se riješiti Tog križa i tog mrtvog tijela. Umorili su se činiti zlo. Možda nisu bili svjesni svojih čina? I sam Isus traži opravdanje za njih Moleći Oca:"oprosti im jer ne znaju što čine" Isusov prijatelj Josip i Nikodem riješili su ih brige o mrvom tijelu. Tako su i Isusovi neprijatelji, Pilat i vojnici, riješili svoje probleme. Odstranili su Boga iz svijeta. Tako oni misle. No Bog ih nije napustio. Božje brižno oko je tu!
	Grob je čovjekova sudbina. To je mjesto pred kojim čovjek najviše strahuje. Nitko ne želi u grob. To je mjesto gdje ljudi najviše plaču. Prijatelji stavljaju Isusovo tijelo u grob. Stavljaju u grob mrtvo tijelo onoga koji je nedavno pozvao prijatelja iz groba: "Lazare, hajde van!" Još malo i ovaj grob bit će prazan. Nebeski Otac pozvao je svog sina i proslavio ga. To je sudbina i svih nas, Isusove braće. I mi ćemo jednoga dana biti u grobu., Ali to nije kraj. Isus je pobijedio svoju i našu smrt. Zaslužimo svojim ovozemaljskim djelima vječni život i pobijedimo smrt!