Misli srca

Razgovor sa Isusom

Kad sam rekao Isusu:

Tako sam daleko od mjesta gdje me želiš.
Nježno je odgovorio: Uredu je. Važno je da Otac, ti i ja hodamo zajedno.

Kad sam rekao Isusu: Ne znam tko sam.
Nježno je odgovorio: Uredu je. Ja znam tko si.

Kad sam rekao Isusu: Moja djela ne odražavaju moje srce.
Nježno je odgovorio: Uredu je. Moja to čine.

Kad sam rekao Isusu: Misli su mi iskvarene.
Nježno je odgovorio:
Uredu je. Posluži se mojima neko vrijeme.

Kad sam rekao Isusu:Ne znam voljeti.
Nježno je odgovorio: Uredu je. Podučavat ću te besplatno



Hvalospjev ljudskosti



Ako me netko upita kome vjerujem, i kome sam povjerio korake svoje, što ću mu odgovoriti?! Radije neka sluti iz mojih koraka i neka čita u mojem pogledu. Znam da drugačije istinu ne može saznati! No, ne znam koliko sam kriv ako se Onaj kome vjerujem ne otkriva po mojem biću?! Znam sigurno, ako bi netko mogao zaviriti u ovo srce - tamo bi Istinu pronašao. Ni meni nije uvijek dano sići u njegova prostranstva. A tako bih volio…

Srce… Maleni kutak u kojem Svevišnji prebiva… I u kojem se začinje svo zlo… Koje li suprotnosti?! Svejedno, Gospodine moj, hvala Ti za ovo srce, ljudsko srce, koje ipak više ljubi nego li proklinje, koje je spremno više darivati a manje zgrtati sebi… A znamo i Ti i ja da to uvijek nije jednostavno. Samo smo ljudi?!

Ti koji u meni prebivaš, i koji naslanjaš svoju glavu na ovaj kamen, preobrazi “stijenu u izvor vodeni”. Neka se po ovom krhkom biću otkrije Tvoja slava; neka Ti budeš otkriven u onom koji Tebi vjeruje i koji Tebe traži; neka Tvoje lice zasja u mojem pogledu…

A srce?! U njega pohrani sjeme… Neću Ti reći koje! Ti sam poželi plod kojeg bi volio jednog divnog jutra (ili noći?!) ubrati…

SVE IMA SVOJE VRIJEME



Želim ti bogat život, u kome u svim stvarima postoji nešto.
I u onima koje si ne bi poželio.

"Sve ima svoje vrijeme", govori jedan pjesnik u Bibliji,
"sve što činimo, pod nebom ima svoje vrijeme.

Sjetva ima svoje vrijeme, i čupanje korova ima svoje vrijeme,
i ranjavanje i vidanje, i rušenje i gradnja.

Plač ima svoje vrijeme, i smijeh, i žalovanje i ples.
Bacanje kamenja ima svoje vrijeme i njihovo sakupljanje.

Zagrljaj ima svoje vrijeme, i srce, i vrijeme kada smo daleko od njega.
Traženje ima svoje vrijeme, i gubljenje, paranje ima svoje vrijeme i šivanje.
Šutnja ima svoje vrijeme i razgovor, ljubav ima svoje vrijeme, i mržnja, i svađa i mir.

Vidio sam kako se ljudi trude, i shvatio da Bog od njih traži napor.
On sve čini u svoje vrijeme i pušta da se njihovo srce pribojava kako će sve na svijetu dalje.
Jer, čovjek ipak ne može shvatiti djelo Božje.
Ni početak ni kraj."

Znak pepela

Poput večernje vatre na kominu koja
sljedećeg jutra ostaje samo pepeo:
Tako će i naši dani postati pepeo,
pepeo je sve što od naših vrućih riječi ostaje,
pepo je izgorena ljubav ,
koja je grijala srca dvoje ljudi.
O čovječe, misli, Prah si,
i samo prah će od tebe ostati.

Pepeo izgorenih knjiga,
pepeo Aušviza i Mauthausena,
pepeo Dresdena i Vukovara pepeo Herošime,
pepeo povijesti čovječanstva:
povijest: pepeo grijeha.
I vlastita životna povijest:
nije bez grijeha njezin pepeo.
I sama duša je razgrađena,
njena krila polomljena, osjećaji zatvoreni.
Budućnost drugih na smetište odbačena.
O čovječe, misli. Pun si grijeha, I pepeo tvoj grijeha je pun.

Poput jeseni na poljima, sve što nakon žetve ostaje, izgara.
Te zemlja i pepeo strpljivo čekaju da budu spremni za novi život,
ili poput rudače mučene vatrom daje srebro ili zlato:
tako u nama mnogo toga mora biti prokušano osvjetljeno, izgoreno,
postaje pepeo, šljaka:
da se u nama rodi novi čovjek
O čovječe: određen si za život Obrati se i vjeruj evanđelju!

Joop Roeland


Blagoslov jednog starca

Blagoslovljeni koji razumiju da mi noge ne mogu više koračati dobro i da su mi ruke postale drhtave.
Blagoslovljeni koji shvaćaju da mi uši s mukom razabiru riječi.
Blagosolovljeni koji kao da prihvaćaju moj oslabljeni vid i tromi duh.
Blagoslovljeni koji su odvratili oči kada sam jutros prevrnuo svoju kavu.
Blagoslovljeni koji se sa smiješkom zaustavljaju da bi trenutak pročavrljali sa mnom.
Blagoslovljeni koji nikada ne kažu :»Danas ste to već dvaput ispričali.»
Blagoslovljeni koji gledaju u meni biće dostojno ljubavi i poštovanja, a ne napuštenog starca.
Blagoslovljeni koji pogađaju da nemam snage nositi svoj križ.
Blagoslovljeni koji svojm ljubavlju zaslađaju dane što mi još preostaju na ovom posljednjem putu k Očevoj kući.

Bože, koji gledaš po pravdi i milosrđu. Pogledaj na sav rod iz kojeg je potekla moja obitelj. Djedove i bake, i njihove pretke obasjaj svijetlom lica svog. Neka se nauživaju tvoje prisutnosti. Amen!


VEČERNJI SUSRET

Isuse, dođoh Ti reći,
kako me u grlu guši,
od isplakanih suza
kako me boli u duši.

Dođoh ti šaptat
kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim
jer je pretežak za me.

Dođoh ti se tužit
u suton ovog dana,
jer me odviše boli
i peče ova rana.

Kleknuh da ti se jadam,
al me zbuni tvoje raspelo,
Žižak ti osvjetli lice,
raspeto, presveto tijelo.

U suzama, izmučen,
izboden, raspet i sam,
o Bože, što da se tužim,
pa mene je pred Tobom sram.

Gle, Ti nijemo šutiš,
nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo
stravično na križu visi.

Probodene noge i ruke,
probodeno je srce Tvoje,
Kako je tuga Tvoja teška
i sitne boli moje.

Isuse, dođoh Ti se jadat
u suton ovoga dana,
al motreć Tebe,
iščeznu moja rana.

vlč. Zlatko Sudac


Vrtlar

Vrtlaru,
ti, koji se trudiš
vrt moj
učiniti ljepšim,
plodnijim.

Tvoje okopavanje
I obrezivanje
Mnogo je puta bolno.

Često ne shvaćam tvoja djela
Krvarim
Plačem
Uzdišem
Bojim se gledati
rezanje tvojih škara
U tvom vinogradu.

Gledam te i drhtim
zbog onog što sa mnom namjeravaš.
Više te puta molim
da me poštediš.
Svejedno osjećam tvoju ruku
i tvoj pogled:
Sve je to ljubav.
Ponekad vidim i suze u tvom oku
I osjećam drhtaje tvoje ruke
- drhtaji ljubavi !

Sve što se događa
Događa se iz ljubavi
I u ljubavi;
Znam,
ne, osjećam.
Svejedno - bolno je.

Možda je i ta moja bol
bol ljubavi ?

Ne znam.
Ti znaš.

Neka bude kako ti želiš !
Amen !

Franjo Grozaj


Nije važno

Čovjek je nerazuman, ne logičan, sebičan.
Nije važno.Voli ga!
Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima.
Nije važno. Čini dobro!
Ostvariš li cilj, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje.
Nije važno. Ostvaruj cilj!
Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno.
Nije važno. Čini dobro!
Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim.
Nije važno. Budi iskren i pošten!
Ono što si godinama stvara, o u času bi moglo razrušeno biti.
Nije važno. Stvaraj!
Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći.
Nije važno. Pomaži im!
Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima.
Nije važno. Daj najbolje od sebe!

Majka Tereza


Smiješak

... ne stoji ništa,
a čini čudesa.
- Obogaćuje primatelja, a ne osiromašuje davatelja.
- Traje samo trenutak. - U sjećanju može vječno trajati.
- Nitko nije tako bogat da bi ga se mogao lišiti.
- Nitko nije tako siromašan da ga ne bi zaslužio.
- U obitelji pruža sreću, a na poslu je snažna potpora.
- Opipljiv je znak dubokog prijateljstva.
- Smiješak pruža okrepu klonulima, a obeshrabrenima daje novu snagu.
- U tuzi tješi!
- On je prirodni lijek za sve naše boli.
- Ali smiješak je dobro koje se ne može kupiti, ne može se ni posuditi, a ne može se ni oteti,
jer vrijednost ima samo u trenutku u kojem se poklanjanja.
- A ako ponekad susretneš čovjeka koji ti se ne smiješi,
budi velikodušan i daruj mu svoj osmijeh,
jer nikome nije toliko potreban kao onome koji ne shvaća da osmijeh treba bližnjemu dati.


Kamo god pođeš, nađi sreću.
Neka i zemlja i nebo budu skloni tvojim
koracima i snovima.
Osloni se na sreću u svakom trenutku,
ali ne zaboravi da je i sreći potreban oslonac.
Izmakneš li svoje rame, izmakneš li svoje srce, na koga će se ona osloniti?

Sreća se spremnije udomljuje u životu srčanih.
Spremnije raste pod njihovim dodirom.
Sreća nije samilost života.
Ona je njegov blagoslov.
Zato se nikada nemoj zadovoljiti srećom
koja ništa ne traži od tebe,
koja te ni na što ne potiče.
Sreća koja ne pohađa
dubine tvoga bića,hlapi prije
nego što utaži žeđ tvoga srca.

(iz knjige Neka te sreća prati)



Početi kod sebe samog

Bože, ako sam ne mogu ustati,
ne mogu ni druge nositi.
Ako sam sebe ne mogu prihvatiti
ne mogu ni druge prihvatiti.
Ako sam sebi ne mogu da reći,
ne mogu ni druge ohrabriti.
Ako samog sebe ne mogu trpjeti
ne mogu ni druge voljeti.
Ako samog sebe ne mogu ljubiti
ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati.
Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje
kao samoga sebe, ako druge ne ljubim.

Carlo Caretto: iskreno pred Bogom