10. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus se uputi u grad zvani Nain. Pratili ga njegovi učenici i silan svijet. Kad
se približi gradskim vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke
udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: "Ne plači!" Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reće: "Mladiću, kažem ti, ustani!" I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!" I proširi se taj glas o njemu po svoj Judeji i po svoj okolici
Luka 7,11-17
Dođi Bože i ove noći, na vrata našeg kuće
Sada, neka tvoja povorka života susretne našu povorku umora i umorenog.
Povorku u molitvi predane žalosti i jada.
Na početku čovječanstva Bog je viknuo: „Ustani!“ i iz ničeg stvorio ovaj vidljivi svijet. „Ustani!“, viknuo je Isus u današnjem evanđelju jedincu udovice iz Naima. I jedinac izlazi iz lijesa živ. Smrti, kako tjelesnoj tako duhovnoj, može zapovijedati samo Bog. Isus Krist je u ovom slučaju dokazao da je Bog. „Mladiću, kažem ti, ustani!“ (Lk 7,14). Danas zove svakog od nas po imenu: „Ustani iz smrti u život. Ako želiš, ja ću svojom milošću uskrsnuti tvoju dušu od grijeha.“
Često smo svjedoci da mladi ljudi brzo završavaju ovozemaljski život. Otvorimo li novine, možemo u njima čitati obavijesti o smrti, naći ćemo puno onih koji u cvijetu mladosti odlaze s ovoga svijeta. U raznim novinskim tekstovima pročitat ćemo razne naslove: „Droga ga odvela u smrt“, „Bolest na ga je oduzela i u crno nas zavila“, „Otišao u smrt zbog neuzvraćene ljubavi“ itd. U sredinama u kojima živimo puno mladih završava prerano svoj život. Ako pogledamo naše prometnice, uzduž i poprijeko lijepe naše, kraj puta kao svjedoci stoje tolika obilježja onima koji su izgubili svoj život upravo na njima. Odvezli se u smrt s 200 km na sat“ Većina onih koji su poginuli u prometnim nesrećama na našim cestama su mladi ljudi. Možemo reći, da je krvlju naše mladosti natopljen svaki centimetar asfalta. Mnogi mladi svoj život olako izgube, ili su se razočarali u svom životu ili su izgubili smisao života. I svaki put, kada ih ispraćamo na groblja pitamo se: „Zašto? Zašto baš u cvijetu mladosti završi svoj život?“ Ne možemo ni zamisliti kolika je bol roditelja za njihovom djecom.
Ovaj broj „Bokčeca“- župnog listića posvećujem svima majkama naše koje su izgubile svoje dijete (u našoj župi). Molim za sve mame koje su morale shrvane u boli i žalosti biti na sprovodu svoga djeteta. Molim zajedno s njima i prikazujem mise za pokojne sinove i kćeri.
Poštovani čitatelji našega župnoga listića.
"Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? Protivnici moji i dušmani posrću i padaju. Veličam te, Gospodine, jer si me izbavio i nisi dao da se raduju nada mnom dušmani. Gospodine, izveo si mi dušu iz podzemlja, na rubu groba ti si me oživio."
Ovim riječima uvodi nas ulazna pjesma u liturgiju 10. Nedjelje kroz godinu. Naravno, pitamo se od čega nas to naš Gospodin treba braniti i čuvati. Možda bi u ovom vremenu najlakše bilo to reći da nas brani i čuva od nas samih. Živimo u vremenu u kojem je došlo do poremećaja istinskih kršćanskih vrijednosti, i to kod katolika. Žalosno je da katolici u svom životu puno puta brane kršćanske vrijednosti i spremni su za njih se žestoko boriti svim dozvoljenim i nedozvoljenim sredstvima, a da u isto vrijeme nisu spremni živjeti po tim kršćanskim načelima. To je ono o čemu bi trebali u ovom trenutku razmišljati i povući određene konzekvence! Hoćemo li ili nećemo ovisi o svakom od nas pojedinačno.
Vaš župnik!
 |
Izniman uspjeh Građanske inicijative |
 |
|
 Žan Vidović r.2013. sin Tomislava i Tamare iz Selnice Podravske 3. |
 Franjo Jagić r.1950. iz Luke. |
 Novak Tamara i Tomislav Vidović . Ozivaju se Zlatar Dejan r.1990. iz Sv Đurđa V. Lisinski 11, i Ivana Kosi r.1990. iz Sesveta Br. Radića 1. Vjenčanje je 15.6.2013. Za ženidbenu zapreku javite župniku. |
 |
|