18. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pješice za njim iz gradova. Kad on iziđe, vidje silan svijet, sažali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane.« A Isus im reče: »Ne treba da idu, dajte im vi jesti.« Oni mu kažu: »Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.« A on će im: »Donesite mi ih ovamo.« I zapovjedi da mnoštvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnoštvu. I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupiše dvanaest punih košara. A blagovalo je oko pet tisuća muškaraca, osim žena i djece.
Mt 14, 13-21
ZAKUSKA NA TRAVI
Kada u današnjem Evanđelju čitamo događaj o čudesnom umnažanju kruha, misli nam same od sebe odlaze na razne strane svijeta, gdje ljudi žive u takvoj neimaštini, da umiru od gladi. Ako je Isusu dovoljno podignuti, pogled i progovoriti nekoliko riječi, da bi za sve bilo dovoljno kruha, zašto, onda, to ne učini? Mogli bismo odgovoriti, da bi to Isus učinio, ako bi ga ljudi to molili, kao što su molili oni, o kojima propovijeda Evanđelje. U prošlom su ratu po raznim logorima umirale tisuće kršćana od gladi, među kojima je bilo i mnogo svećenika. Možemo zamisliti, kako su gladni, poniženi i iznemogli iz dana u dan ponavljali molitvu očenaša: Kruh naš svagdanji daj nam danas . . . Ni u jednoj poruci iz tih vremena ne čitamo, da bi se bilo gdje dogodilo čudo umnažanja kruha. Čak ni Sv. Maksimilijan Kolbe, koji je radi svog junačkog djela ljubavi prema bližnjem morao u ćeliju gladi, nije bio spašen nikakvim Božjim zahvatom. Očito da Isus nije došao na svijet, da nas spašava iz različitih tjeskoba u koje pripada i glad. Nekoliko puta je to zaista učinio, ali to je bilo iznimno i iz drugih razloga. Po riječima današnjeg Evanđelja, nije baš bila izvanredna stiska. Ljudi su se mogli do večeri vratiti svojim kućama, ili barem stići do obližnjih sela, gdje bi se mogli za prvu nuždu okrijepiti, kako su predlagali apostoli. Isus je iznenadio i apostole i mnoštvo s činom, kojeg nisu očekivali. S tim činom pokazao je svoju Božju moć. Dokazao je, da ima srce, koje razumije čovjekovu glad i cijeni svagdanji kruh. Još više, htio je nazočne upozoriti da razmišljaju o Čovjeku, koji je s takvom lakoćom i na tako jednostavan način nahranio toliko ljudi. Tko zna ne priprema li negdje neku drugu gozbu, koja bi neusporedivo bila svečanija i sretnija. Zakuska na travi uz kruh i ribu je samo njezin blijedi i skroman predokus. Apostoli će za taj objed morati pripremiti sve, što će biti u njihovoj moći. Ostalo će učiniti Isus.
Kraljevstvo Božje
Kraljevstvo Božje je drugo ime za nebo.
Ono nije ovdje ili ondje već jednostavno tamo gdje je Bog, ono je među nama.
U središtu Isusovog propovijedanja je govor o kraljevstvu. Mislim da je iskoristio tu riječ jer je odgovarala ljudima koji su ga slušali.
Ako postoji kraljevstvo, onda postoji i kralj, a to je sam Gospodin Isus Krist.
Čudno bi bilo reći da je Krist predsjednik i zato mislim da je i danas, premda živimo u demokraciji, bolje reći nebesko kraljevstvo nego demokratska nebeska republika. U Božjem kraljevstvu postoji istinski vladar, koji sve prožima i nad svime vlada.
To je, prema Bibliji, kraljevstvo ljubavi, mira, istine, pravde, radosti – kao iz bajke. I kad živimo u miru, ljubavi, radosti, mi smo već tamo. Isus o njemu često govori u prispodobama (ono je kao zrno gorušice), a molitvu ne za ulazak u kraljevstvo nego za dolazak kraljevstva k nama, Isus je stavio u temeljnu molitvu svojih učenika, Očenaš.
To kraljevstvo, baština je u prvom redu onih koji su na ovom svijetu potlačeni i pritisnuti nevoljama.
Božje kraljevstvo ne može se osvojiti, u njega ne dolaze silni, već ono dolazi k malenima, ono dolazi u susret svijetu i u njemu prednost imaju bolesni, grešni, siromašni - baš onakvi kakvima je Isus išao dok je bio na svijetu, jer oni su najpotrebniji Božje utjehe i spasenja.
 |
Hodočašće na Trsat otkazujemoOtkazujemo ove godine naše župno hodočašće na Trsat zbog već poznate situacije prigodom pandemije. Hvala Kristijanu Šantavec iz Prilesa što je kao majstor popravio naše klupe u župnoj crkvi. Pričvršćena su klecala na kojima klečimo i nasloni i sjedalice. Koristimo i dalje inventar crkve za osobnu pobožnost i naša liturgijska slavlja. |
 |
|
 |
 Mir vječni! |
 |
|