22. nedjelja kroz godinu
Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen." A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih."
Lk 14,1. 7-14
Ovo slavlje (ručak) na kojem je bio Isus, je prozvao slavljem na koje se pozivaju oni koji mogu vratiti uslugu, pozivom na večeru. Dakle, prijatelji, poznanici i svi Oni koje bi bilo pametno pozvati na ručak, slavlje, Sveti Obrok, na Posvećeni Dan.
Isus nema ništa protiv toga ali poziva učenike i domaćina na veću, rekao bi evanđelist Matej, poziva ih na veću pravednost, na veće savršenstvo, da budu savršeni baš kako je Njihov Otac na Nebu. To potiče da i mi činimo takvo slavlje, ručak, onima koji nisu spomenuti u toj prvoj grupi..
I u tom trenutku Bog će nas gledati Očima tog čovjeka.
I cijenu koju će svatko platiti ili koju je već platio Bog će obilato platiti za Svojim Stolom. To je bitno za čuti i to je bitno za doživjeti. Od toga će netko čuti i netko će ponovno vidjeti i povjerovati. Nekome će to vratiti vjeru u životu i doslovce će spasiti živote.
Od svake riječi, od svakog čina i dobrote, netko će oživjeti.
Pročitani odlomak iz Lukinog evanđelja ima i drugu priču. Ona nam jasnije govori o kakvoj se etici u Evanđelju radi. I ovdje je jedna, sasvim svagdašnja stvar. Ljudi pozivaju jedni druge na jelo. Prema izboru onih koje pozivamo, pokazujemo sliku o samima sebi: reci mi koga pozivaš, reći ću ti kakav si. Mi pozivamo one od kojih očekujemo da nas pozovu. Darujemo pozivom one od kojih očekujemo da i nas daruju pozivom. Naše pozivanje se konačno svodi na računicu. Ti daj meni, pa ću ja tebi! Ja sada tebi dajem, u nadi da ćeš ti meni dati na isti način. Ruka ruku mije! A Lukino evanđelje postavlja sasvim drugi model.Moglo bi se ovako sažeti:
Tko se uzvisuje s onima koje poziva, taj će biti ponižen, a tko sebe ponizuje s onima koje poziva, taj će biti uzvišen.
Nasuprot tome naš privatni i društveni život se odvija prema principu jednakosti izmjenjenih dobara: ja tebi dajem nešto, a ti ćeš meni za to nešto uzvratiti, nešto što ima jednaku vrijednost.
Obratno. U kršćanskoj vjeri se ne radi o razmjeni među ljudima koji su se međusobno darovali. U središtu kršćanske vjere stoji nešto drugo. Kod vjere se radi o nečemu što je neplativo, neprocjenjivo. Ljubav, na koncu, ne znači: kao što ja tebi, tako ti meni. Ljubav znači: ja tebi dajem, iako znam da ti meni nećeš nikada to moći vratiti. Ja ti dajem, jer ti to trebaš. A ne zato, jer od tebe očekujem nešto. I zato Luka govori centralnu poruku kršćanstva kad kaže:
Tko se uzvisuje s onima koje poziva, taj će biti ponižen, a tko sebe ponizuje s onima koje poziva, Taj će biti uzvišen.
U današnjem Evanđelju Isus ponovno pripovijeda usporedbu da bi nam više približio jedan važni vid svojega nauka. Radi se o gozbi i o mjestu koje se na njoj mora zauzeti. Isus naglašava da je bolje uzeti zadnje mjesto jer se time dobiva prilika da te domaćin počasti i pozove na jedno od prvih mjesta, bliže domaćinu. Da li Isus stvarno postavalja kao primjer takvu lažnu poniznost i naivnu motivaciju? Ne, sigurno ne! Ali dvoje nam želi staviti pred oči: važno je poći k zadnjem mjestu i to mjesto će nas dovesti bliže k domaćinu. Što Isus misli pod zadnjim mjestom postaje jasno u drugom dijelu Evanđelja. Zadnje mjesto je na strani siromašnih, hromih i slijepih.
b
Naravno da ne moramo ostati na toj najnižoj stepenici. Zajedno se moramo približavati gradu živoga Boga koji svim ljudima želi jednako darovati život... Prvo čitanje je ozbiljna opomena: što smo jači mjereći svjetskim mjerilima, to je veća opasnost da postanemo oholi. Ostati skroman onda znači: tamo živjeti i raditi gdje živi i radi i Bog uskrsnuća, svatko na svoj način i sa svojim sposobnostima. Onda stojimo na mjestu koje je u ovom svijetu zauzeo sâm Isus.
Sveti Marko Križevčanin
(Križevci, 1589.-Košice, 7.9.1619.) je treći hrvatski kanonizirani svetac rimokatoličke Crkve, svećenik, košički mučenik, profesor teologije, kanonik, misionar, zaštitnik Bjelovarsko-križevačke biskupije.
 |
|
 |
|
 |
 Štefanija Bačani r.1932 iz Sesveta L, M Gupca 43 |
 |
 |
|