3. korizmena



Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.
Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?"
Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"
Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!' Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik.
Kad on dođe, objavit će nam sve." Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: "Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."
Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. Ne govorite li vi: 'Još četiri mjeseca i evo žetve?'
Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.' Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

Iv 4 , 5-42

Može li snaga vjere promijeniti naš život a možda i svijet? Naravno! Ali je važno, da ne vjerujemo samo "u bilo što", nego da naš život izručimo pravom i jedinom Bogu. U osobnom susretu s Isusom Kristom žena Samarijanka na Jakovljevu zdencu doživljava dobrotu i milosrđe Božje. A zapravo je došla samo zato da bi zahvatila vode. U razgovoru s Isusom ta žena Samarijanka sve više i više biva svjesna, da tu nije samo običan čovjek s kojim govori, nego da je "veći" nego "naš otac Jakov, koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio".

Žena na Jakovljevu zdencu naišla je usred svoje svakidašnjice na izvor života.

Na kojim izvorima ja pijem? Iz kojih izvora utažujem žeđ za životom? Gospodine, daj mi otvorenost, da nađem bunar iz kojega mogu piti. Daj mi otvorenost za ljude koji mi mogu otvoriti bunar života. Uči me zahvaljivati za ljude, koji su mi izvor života. Uči me zahvaljivati, kada sam smijem biti izvor za druge.


Jedna drevna legenda priča o tri muškarca, koja su nosila,
svako od njih, po dvije vreće. Ali teret nisu osjećali jednako.
Vreće su im, jedna sprijeda a druga straga,
visile obješene na drvenoj motki na ramenu.
Upitali su prvog čovjeka što ima u vreći.
Odgovorio je: “Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja,
sve životne radosti – u vreći su straga. Skriveni od pogleda,
završeni, prekri veni lišćem, ne smetaju mi mnogo.
U vreći sprijeda imam sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, zastanem često, vadim ih, promatram, proučavam,
mozgam što ću. Stalno sam s njima, i u mislima i u osjećajima.
Stalno radim na njima. “Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.
I drugog su čovjeka upitali isto. Rekao je: “U vreći sprijeda
nosim moja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam,
vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži pogreške
i moje slabosti. Ponesem ih sa sobom gdje god krenem,
jer one su moje i ne mogu ih tek tako odložiti na stranu.
Usporavaju me, ponekad su vrlo teške. ”
Treći je čovjek odgovorio: “Na prednjoj vreći napisao
sam riječ “dobrota “. Prepuna je pozitivnih misli,
dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio
u životu, misli o mojoj snazi??. Ta mi vreća nije teška.
Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. Vreća na leđima ima natpis “loša sjećanja” i prazna je,
jer sam joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo,
o lošim mislima koje ponekad o sebi imam, o zlu koje od
drugih čujem, malo razmislim i bacim ih u tu vreću.
Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan.
Ja nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.”

*SVETI JOSIPE, UZORE DJEVIČANSTVA SVETA,
DAJ SVOJE ČISTOĆE SRED POGANSKOG SVIJETA.
POGLEDAJ NA ZARUČNIKE, KOJI U BRAK KREĆU
POMOZI IM DA S BOGOM TRAŽE SVOJU SREĆU.
POGLEDAJ NA MUŽEVE, KOJI ZOVU SE KRŠĆANI
U KUŠNJAMA RAZNIM I TI IH OD ZLA BRANI.






Uskrsna ispovijed- 28.3.2020.


Križni put po našoj župi 29.3.2020.







NOVAK IVAN HRŽENICA BR. RADIĆA 31
200
VAĐUNEC STJEPAN KOMARNICA 53
200
GRGEK MARKO HRŽENICA DRAVSKA 13
200
GIZDAVEC VLADO KARLOVEC GLAVNA 8
200
NOVAK KRISTINA HRŽENICA VARAŽDINSKA 25
300
VUKINA BARBARA HRŽENICA BR. RADIĆA 21
300
HORVAT KATA OBRANKOVEC 13
200
GIZDAVEC ZLATA KARLOVEC SREDNJA 27
200
MEZNARIĆ JOSIP SESVETE VINOGRADSKA  5
200
BRAČKO JOSIP STRUGA 10
200
HORVAT FRANJO STRUGA 77
200






Danica Kosi r.1939.
iz Karlovca, Dravska 33.


Mir vječni!




P
16.03. Sv. Hilarije 10.30 Ludbreg - klečanje
U
17.03. Sv. Patrik 7.30          
S
18.03. Sv. Ćiril Jeruzalemski 7.30
17.00 ML
Č
19.03. Sv. Josip 17.00 +
P
20.03. Emil 17.00 Križni put -Sv. Đurđ
17.30 Jelena Sačer i ob.
S
21.03. Vesna 7.30 +Štefica Mijo Vlado Horvat, Josip jalža Tea, Frančić, AnaKovačić
N
22.03.
4. korizmena

8.00 + Ivan Paula Horvat, ružica Ignac Krušelj +Franjo Jurinić, Stjepan Tkalec, Ignac dragica Međimorec, Janušić Matilda, Apolonija Andrija Bačani, Stjepan tomica Josip Ivan Dragutin Julka Kranjčec, Sidonija Premec, Jelena Kivač, Ana Jurišić, Šalgaj Ivan Marija
9.30 Hrženica +Tomo Đuro Roza Banjkovec +Florijan Milica Bendelja +Marija Mijo Šanta
11.00 Za narod

        15.00 Križni put – župna crkva