3. uskrsna nedjelja
Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put: "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje!" "Zaista, zaista kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš." A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: "Idi za mnom!"
Iv 21,1-19
"Idem loviti ribu", kaže Petar i drugi učenici idu s njim. A što drugo bi se i moglo činiti? Uskrs je prošao. Njima (i nama) se vratila svakodnevica. Oni idu loviti ribu; mi idemo ponovno u tvornice, u škole, k štednjaku. Svatko ponovno lovi ribu u moru svoje svakodnevice... poput učenika! I te noći nisu uhvatili ništa. Prazne ruke. Iskustvo uzaludnosti. Uzalud su se mučili! Uzalud brinuli! Tko to ne poznaje? To je svakodnevica. Onda kao i danas.
I onda pitanje: Imate li nešto za jelo? To je pitanje upućeno nama: imamo li nešto od čega možemo živjeti, uistinu živjeti. Oni odgovaraju: ne! Mi nemamo ništa: prazne, siromašne ruke, gladne želuce, čeznutljiva srca. Iz samih sebe nemamo ništa. Ništa što bi nam utažilo glad. Ništa što bi nam osvjetlilo tminu. Ništa što bi ispunilo našu prazninu. Ali On reče: Bacite mrežu! Dakle: Idite ponovno na posao! Idite u uzaludnost, idite u neuspjeh. Idite – na moju riječ. I tu se događa čudo punine. Od uzaludnosti nastaje iskustvo punine. Utješno Evanđelje. Kako je često teško s vjerom u svakodnevici. Iskustvo uzaludnosti nas čini malima, rezigniramo ili zapadamo u strah. Osjećamo: često se gubimo u malim prepirkama i svađama i tako trošimo svoje vrijeme, umjesto da si postavimo životno pitanje.
A upravo tu stoji Isus i poziva. On govori: Ne radi se o vama, o vašim idejama i konceptima! Radi se o tome hoćete li Uskrsloga pustiti u svoj život ili ne. Dakle: vi to ne morati činiti. Ja vam to poklanjam – nezasluženo, badava. Nema nijedne uskrsne slike u umjetnosti koja bi Uskrsloga prikazivala bez rana. Bi li to mogao biti znak za tajnu da Uskrs osvjetljava sve rane? Boli i rane ne bivaju jednostavno odstranjeni (uzaludnosti našega života se ne ignoriraju), nego kroz uskrsno otajstvo počinju sjati, dobivaju novu dimenziju. Krist nas poziva da i dalje bude Uskrs u našem životu. On nam poklanja svoju prisutnost koja nas jača i daje nam snagu. "Uzrnite i jedite!"
(Wilhelm Benning)
Šimune Ivanov, ljubiš li me?
Isus me danas poziva da ponovno krenem za njim, bez obzira na
sve moje izdaje i zatajenja. Potiče me da se pouzdam u njegovu
ljubav prema meni, u njegovu dobrotu, u njegovu beskrajnu
blagost i nježnost. Ne osuđuje me, kao ni Petra. Jedino što ga
zanima jest ljubim li ga, a to znači želim li se cijelim svojim
bićem opredijeliti za njega. Jedino što od mene traži jest da
Šimune Ivanov, ljubiš li me?Isus me stoga danas pita: »Ljubiš li me? Voliš li me?« Što ću mu odgovoriti?
Kakav god da je moj duhovni život bio, a Božje prijateljstvo sa svakim je čovjekom drukčije, on je zasigurno bio obilježen mojim usponima i padovima, mojim približavanjem Bogu i udaljavanjem od njega, mojim predanjem u njegovu volju i opiranjem njoj, mojom vjernošću Bogu i mojom nevjerom. Takav je bio i put prvih Isusovih učenika i Petrov put. Ohrabruje me to da su i oni bili ljudi poput mene, sa svim svojim slabostima i manama, a da se Bog unatoč tomu mogao njima poslužiti. Bili su to obični ljudi, ali ljudi koji su dopuštali Bogu da se proslavi po njima, ljudi koji su stavili Boga na prvo mjesto u svome životu. Isus upravo Petru, koji ga je zatajio u najtežim trenutcima, povjerava brigu za prvu Crkvu. No prije nego će Petra imenovati prvim papom, Isus ga ne pita: »Hoćeš li ponovno griješiti?« Niti: »Jesi li zapamtio moj nauk?« Već: »Ljubiš li me?« Temelj Crkve nije ni znanje, ni anđeoska čistoća – već ljubav. »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.« Važniji je jedan »da« ljubavi negoli bezbroj »ne« grijehu. Isus nas ne treba zato jer smo sveti, nego da nas učini svetima. Ali zgodno je zapitati se i zašto ga Isus tri puta pita: »Ljubiš li me?« Neki kažu da je tako Petru dao tri puta mogućnost da opovrgne svoje trokratno zatajenje. No vjerojatno je da je Petar prvi put rekao tek USNAMA da ga ljubi, drugi put USNAMA I RAZUMOM, a treći put USNAMA, RAZUMOM I SRCEM. Jer činjenica je da ga je Petar uzljubio svim srcem, više od srebra i zlata.
Isus nas svaki dan poziva da ponovno krenemo za njim, bez obzira na sve naše izdaje i zatajenja. Potiče nas da se pouzdamo u njegovu ljubav prema nama, u njegovu dobrotu, u njegovu beskrajnu blagost i nježnost. Ne osuđuje nas, kao ni Petra. Jedino što ga zanima jest ljubimo li ga, a to znači želimo li se cijelim svojim bićem opredijeliti za njega. Jedino što od nas traži jest da mu povjerimo svoj život, a on će se pobrinuti za sve drugo. Isus nas stoga i danas pita: »Ljubiš li me? Voliš li me?« Što ću mu odgovoriti?
Gospodin Isus nije Učitelj koji zavarava svoje učenike; on jasno kaže da hod s njim zahtijeva zalaganje i osobnu žrtvu, ali se isplati! Dragi mladi prijatelji, ne dopustite da vas zavedu privlačna obećanja lakog uspjeha, načini života koji daju prednost izgledu, na štetu nutrine. Ne popuštajte kušnjama da se potpuno pouzdate u posjedovanje, u materijalne stvari, odričući se slijediti istinu koja ide dalje, poput visoke zvijezde na nebu, kamo vas Krist želi povesti. Dopustite da vas povede u Božje visine!
(Iz poruke mladima pape Benedikta XVI., u Zagrebu, na Trgu Bana Jelačića 4. lipnja 2011.)
Prosjak koji je mrzio Boga
Nekoć davno, još dok su faraoni svojim bojnim kolima sijali strah krugom zemaljskim, Abraham je vodio svoja stada brdovitim pašnjacima istoka.
Tako jedne večeri, nakon što je podigao svoje šatore, spremavši se na počinak, naiđe neki prosjak. Abraham je, kako i doliči Božjem čovjeku, odmah pozvao prosjaka na večeru. No, čim je jelo uneseno i nakon što su izmolili zahvalnu molitvu, prosjak je počeo psovati Boga.
„Ne podnosim Božje ime“, reče prosjak. „Mrzim ga.“Abraham odmah planu žestokim gnjevom i istjera bogohulnika napolje. Prosjak je otišao uz psovke i proklinjanja. Ustrčale se sluge, uznemirile se ovce. Nasta vika i svađa.
Kasno u noć, nakon što je sva strka završila i sve opet bilo na svome mjestu, Abraham se je, umoran i silno ozlojeđen, povukao na spavanje. Ne mogavši zaspati zbog uvrede koja je nanesena Bogu, ustane, raširi ruke i započe molitvu. Tada začuje glas Gospodnji:
“Kroz pedeset godina taj me je čovjek psovao i grdio, a ja sam mu svaki dan davao hranu. Nisi li ga ti mogao trpjeti za jedan obrok?”
Ako ljubiš samo one koji su isti kao ti, ‘koji tebe ljube’, a ateiste, komuniste, muslimane, drogeraše, i mnoge druge, ne podnosiš ili mrziš — možda je vrijeme da se upitaš što je to što nazivaš svojom vjerom, ljubavlju, i molitvom? Jer za ljubiti one koji tebe ljube, koji isto misle, koji ti se sviđaju, ne treba biti kršćanin. To izvrsno rade i svi ovi gore nabrojeni. Znam, ti bi sve njih ljubio/la kad bi se oni htjeli promijeniti, čak i moliš Boga da ih promijeni. Pokušaj, naprotiv, moliti da se ti promijeniš i to tako da ih možeš prihvatiti takve kakvi jesu. Ta Bog te upravo zato i učinio kršćaninom da bi druge ljubio/la bez-uvjetno (mijenjali se ili se ne mijenjali). Uostalom vrijedi ona: ‘ljubi me pa ću se promijeniti’, a ne: ‘promijeni se pa ću te ljubiti’. Jer jedina je bezuvjetna ljubav koja ima snagu promjene.
Zato kaže Isus:”A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje … da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” (Mt)
Isus jednako susreće i daje šansu i carinicima i bludnicama i ubojicama i poganima i farizejima… Zanimljivo je da se grešnici i carinici lako odriču svoje prošlosti i prihvaćaju ga, učeći ljubiti i praštati, dok farizeji, koji su kroz život nakupili pune žitnice pravednosti, žele da im to bude priznato. A Isus kaže: “Luđače, što si nakupio čije će biti?” Na svakome je da izabere hoće li pred Boga doći s naručjem vlastite pravednosti ili s naručjem ljubavi koja se pokazuje kako gore rekoh, slično kao sunce koje svijetli i dobrima i zlima. Čudan je taj Bog, zar ne?
Petar Nodilo SJ
 |
VjeronaukKRIZMANICI srijeda u 15 sati. PRVOPRIČESNICI četvrtak 16 h. NAZARETSKA i DJEČJI ZBOR Subota u 16 sati. Djelatnici župnog caritasa,posjetili su u pouskrsnom vremenu i darovali darom dvoje djece (s posebnim potrebama) iz naše župe. Patriku Crkvenčić iz Luke 13 i Slavnik Antoneli iz Karlovca Glavna 31 po 1000 kn je iz Fonda „Djeca za djecu“ – skupljeno u korizmenom vremenu. Djeco, hvala vam. Bog vam uzvratio. Isto tako, sakupljeni dobrovoljni prilog od maslinovi grančica (1000 kn) , caritas daruje obitelji Tuksor Dražena i Ljubice iz Karlovca Lug 6., kojima je vatra uništila kuću. Članovi ŽEV i ŽPV podržali su i pohvalili tu inicijativu karitasa. Svima hvala. Oko pomoći stradaloj obitelji, javite se osobno njima ili kod djelatnika caritsa. |
 |
|
 |
 Bačani Antun iz Karloca Glavna. 74. |
 Ozivaju se Draguljić Marin r.1989. iz Selnika i Horvat Kristina r.1990. iz Komarnice 11. b Za ženidbenu zapreku javite župnom uredu. |
 |
|