3. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«
Lk 24,35-48
Pisma govore o tome, što se nekoć dogodilo. A u zbilji, sve se događa još i danas. Pisma govore i o nama. Mi smo u njima i ona obuhvaćaju naše vrijeme i sadašnje događaje. Krist i danas po svojim i našima porazima i pobjedama stupa u svoju i našu pobjedu i slavu. Odatle snaga i ljepota Pisama. Ukoliko ne budemo prepolagani za njihovo razumijevanje, ona će zapaliti i naša srca.
Kome da se danas više divimo? Petru, koji je Jeruzalemcima i svem Židovskom narodu u lice sasuo sve ono što im ide, ili onom mnoštvu, što je skrušeno slušalo Petrovu riječ? Nekoliko dana prije je Petar od straha pred običnom sluškinjom zatajio Isusa, a mnoštvo na sav glas tražilo od Pilata da Isusa razapne. Što li se to zbilo tako značajno da se dogodiše tolike promjene u ljudima, što li se to dogodilo da se cijeli svijet preokrenuo i krenuo drugim putem. Znamo. Za sve nas je odgovor jednak. Gospodin Isus Krist je nadvladao i pobijedio smrt te time svima nama omogućio da rastemo i živimo u nadi vlastitog uskrsnuća.
J e l o
Za mene je cijeli svijet čudo jer ništa nije samo po sebi razumljivo.
Čudo je nešto novo, iznenađujuće, nešto iza čega stoji Bog, a što više promatram sebe i svijet vidim da iza toga stoji velika mudrost i ljubav Božja. Svaki udisaj novo je čudo, svaki novi dan je čudo. Jedno je čudo što sam ja svećenik, tj. što sam čuo Božji poziv i što se usudih prihvatiti ga. Više puta sam osjetio čudo božanske zaštite u pogibelji te smatram čudom što se probudim svaki dan – barem do sad. Usporedio bih čudo s dobrom šalom koja izaziva iznenađenje i smijeh.
Tako i čudo izaziva divljenje. Divim se čitajući čuda koja je Isus i Bog činio u Bibliji, ali se divim i zakonitostima svijeta, divim se i sam sebi i svemu što mogu učiniti ne od sebe, nego od Boga, divim se ljudima i njihovim zapanjujućim dostignućima, divim se svakoj istini i dobru, a posebno se divim ljepoti, ljepoti koja postoji u vidljivom svijetu, ljepoti na licima ljudi, ljepoti umjetničkih djela, ljepoti mnogih stvari.
Doista ne znam što je normalno i što mi ne bi bilo izraz divljenja i zbog čuda koja doživljavam oko sebe moja je vjera čvrsta i uzbuđena jer me čuda, kao i dobri vicevi i šale ispunjanju velikom radošću.
R a z u m
Razum i vjera kroz povijest vode utrku tko će dalje stići, tko će dohvatiti veliku istinu. Razum uspijeva uvjerljivije objasniti, nazovimo ih, male istine suvremenog svijeta, no konačni smisao i odgovori na vječne stvari, ostaju mu, kao u tami, nedostupni. Vjeri se prigovara da obmanjuje ljude zamišljajima nekih bajkovitih ne-istina i želi joj se reći da je daleko od istine, no smatram da vjera ipak osvjetljava put dalje: njoj je temelj i cilj u Bogu koji sam o sebi govori u Isusu Kristu, a to je puno više od istine tehnologije koju jedinu čovjek razuma, a bez vjere, može dokučiti.
Ako vjerujemo Isusu, tada i razumski postižemo više. Hrast ne može vjerovati. Slon ne može vjerovati u Boga. Vjerovati ne može nitko na zemlji osim čovjeka jer nema razum. Za vjeru je potreban razum i nema vjere bez razuma. Poznavanje istine je središnje pitanje vjere, a na to pitanje može odgovoriti jedino razum, razum s vjerom, a kad to dvoje spojimo dobivamo nešto novo, ljubav. Ljubiti nekoga ispravno i potpuno znači vjerovati mu i poznavati ga. Ljubav treba istinu i zato treba i razum. U ljubavi, razum ne svodi onoga koga voli na objekt koji treba izmjeriti i shvatiti, već ga ponizno upoznaje i dopušta da mu se on otkrije. Takva je situacija s nama i s Bogom: mi ne uspijevamo izračunati ništa o njemu što zbog našega razuma i vjere, po našoj ljubavi, on sam nama ne objavljuje. Uglavnom, kao što je već rečeno, i ovdje ponavljam: vjera i razum trebaju jedno drugo da bi stigli do istine i ostali s istinom (u prijevodu: da bi ljubili Boga), oni su kao dva oka jednog lica koje tek zajedno vide ispravnu sliku.
 |
Župni vjeronauk srijeda – krizmanici u 15.00 sati prvopričesnici - srijeda u 16.00 h |
 |
|
 David i Patrik Jantol, sinovi Violete i Marijana iz Luke 75b. Marin Kovaček sin Petre i Daria iz Sv. Đurđa Cvjetna 15. Borna Ištvanić sin Matije i Željke iz Luke 133. Ana Pavlić kćerka Marijane i Daria iz Hrženice, M. Krleže 2. |
 Mir vječni. |
 |
|