4. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Reče Isus:»Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.«
Iv 10, 11-18
JESMO LI OVCE?
Prijatelj im je rekao, da mu se prispodoba o pastiru i ovcama ne sviđa, jer ne odgovara današnjem čovjeku. A tko će i biti zadovoljan, ako ga smatraš ovcom? Prispodobe nam vele onoliko, koliko razumijemo njihovu poruku. Isus je primjerom o dobrom pastiru želio pokazati svoju brigu i ljubav prema ljudima. Nismo sami i napušteni, nismo prepušteni slijepoj sudbini ili tko zna čemu. On misli na nas, voli nas, čuva nas od zla i vodi nas u život. To je mogao i drugačije reći. Mogao je suhoparno navesti svoje učene riječi. Odlučio se za sliku iz života. Više kaže, svakome je shvatljiva i svaki je lako može upamtiti. U vezi s pastirom, Isus govori i o kradljivcima i razbojnicima. Danas bi ih mogli i imenovati: nasilje, besmisao, uništenje prirode, predavanje užicima ... Gdje oni gospodare, tu ostavljaju ,iza sebe prazna srca, vječiti strah i prezasićenost. Isus za sebe veli, da nam je donio život, da ga imamo u izobilju. Pastir je nešto drugo, nego što su ovce. Nisu ga one na nekom sastanku samoupravno izabrale i postavile sebi za predstavnika i voditelja. U svakom slučaju, pastir je radi ovaca, ali svoje poslanje i vlast ne prima od njih. Tako je i s pastirima Crkve. Izabrani su između ljudi za ljude, ali djeluju po snazi koja im je dana odozgo, od Krista, po takozvanom službenom svećeništvu. Neki bi ga htjeli izjednačiti s općim svećeništvom koje je utemeljeno na krstu. Isusov primjer o pastiru i ovcama govori drugačije. Svećenik se kao pastir razlikuje od ovaca., ne pase ih u svoje ime, niti u ime zajednice, nego u ime Dobrog Pastira . Iako nas je Isus nazvao ovcama, mi nismo stado. Mi smo obitelj kojoj je Otac Bog, Isus Brat i Spasitelj. To je velika čast i velika odgovornost, pa zauzimali mi u toj obitelji bilo koje mjesto i bilo kakvo ime.Marko - evanđelista
Markovo evanđelje je najkraće, najsažetije i vrlo zgusnuto.
Mnogo je u njemu rečeno kratkim rečenicama i odlomcima.
Često govorih da mi je to najdraže evanđelje, ali sada uglavnom govorim zbog čega mi je koje evanđelje drago. Evanđelje po Marku je evanđelje u kojem je Isusova osoba u središtu i u svemu se prikazuje Isusovo djelovanje i njegovo povijesno i vjersko značenje. Kroz evanđelje se provlači nit svjedočenja, otkrivanja i dokazivanja da je Isus doista Sin Božji, a to je na kraju potvrđeno uskrsnućem. Volim čitati ovo evanđelje, ali smatram da je prikladnije prvo pročitati Matejevo evanđelje jer čitajući samo tekst Markova evanđelja, neka stvari mogu ostati nedorečene, dok je kod Mateja isti sadržaj, ali kompletniji, s više opisa. No baš zato Marko je mističniji i prikladniji kao podloga za razmatranje te pokazuje, zadržavajući se na bitnome, kako nije potrebno puno riječi i opisa za prihvaćanje i vjeru u Isusa Krista.
Postoje li dva života?
Većina kršćana govori da nam je Bog podario dva života: ovaj ovdje i drugi na nebu nakon smrti. Koliko stvarno života imamo?
Ima li razlike između pravog kršćanina i nekoga tko je kršten i drži se, tu i tamo, kršćanskih običaja? Kršćanin koji vjeruje u Isusovo uskrsnuće ne prihvaća smrt, za njega ne postoje dva života darovana čovjeku. Mnogi, dobri kršćani, misle da je ovaj život darovan trenutak, kratak, tjeskoban, težak, radostan i neponovljiv, da smrt nije kraj.
Ima, nažalost, i drugačijih pogleda na život. Na grobovima, pri pokopu plač i glasno izvikivanje: “Zbogom, nikada više se nećemo vidjeti!“ Beznađe unatoč svemu. Za slabovjerne postoje dva života. Ovaj je kratak i tjeskoban u odnosu na onaj koji dolazi nakon smrti. Za njih je to tragedija koja kratko i besmisleno traje.
Kad kršćanin govori o smrti, uzima u obzir da je smrti oduzeta posljednja riječ i da smrt nije kraj nego se ljudski život samo mijenja, a ne oduzima.
Za pravog kršćanina nevolje koje nas dotiču nisu trajne. One su privremene
Isus nas je poučio da ovo nije prvi život i mukotrpno čekanje na drugi već jedan jedinstveni život u kojem se u prvom spremamo za drugi.
Tako bi to trebalo biti. Zemaljski život nije čekaonica drugog života. Darovani život nam je ovdje s Kristom, koji je pobijedio smrt, postao poligon za vježbu u tisućama oblika i priprema za prijelaz u vječnost.
 |
Župni vjeronauk srijeda Krizma u 15.00 h. subota Pričest u 16.00 h. |
 |
|
 |
 Marija Turković iz Karlovca, Lug 24. Mir vječni. |
 |
|