7. uskrsna nedjelja
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se: »Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih čuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju riječ, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta.
Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je riječ istina. Kao što ti mene posla u svijet, tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini.«
Iv 17, 11b-19
DUHOVNI NAGOVOR
Gospodinovo uzašašće na nebo završena je Isusova vidljiva zemaljska prisutnost. Njegovi apostoli čekaju ispunjenje obećanja, a to je dar Duha Svetoga.
Prva je zapovijed bila da se popuni broj dvanaestorice apostola. Umjesto izdajice Jude Iškariotskoga, na mjesto Jude izabiru Matiju.
Isus je izabrao dvanaestoricu svojih apostola da time označi njihovu povezanost sa starim Izraelom. Kao što je božji narod imao dvanaest plemena, tako će novi Izrael imati temelj u dvanaestorici apostola. Uloga je apostola da budu veza između povijesnog Krista, onoga koji je živio na zemlji prije više od dvije tisuće godina i proslavljenog Krista koji djeluje u Crkvi, doduše ne vidljivo, ali po Duhu Božjem.
Isus nam govori kako on više ne ostaje u svijetu. Ne moli Oca da nas digne iz svijeta, nego da nas obrani od Zloga u svijetu.
Pojam svijeta znači solidarnost s grješnim čovjekom i zapravo znači biti u vlasti Sotone. Grijeh je u čovjeka ušao i po grijehu smrt. Najvidljiviji element grijeha kod ljudi je buntovna volja kojom se dižu protiv Boga i protiv Krista. Ocrtava se nevidljivi vođa – Sotona, knez ovoga svijeta, bog ovoga svijeta. Naši su praroditelji svojim grijehom izručili sav svoj posjed i sebe Sotoni i otad je svijet u vlasti Zloga. To je svijet tame kojim ravnaju duhovi zla: prijevaran svijet koji zarobljuje čovjeka svojom trostrukom požudom: tijela, očiju i ohološću života.
Kršćanski život nije bijeg od ovoga svijeta. Kršćani ne smiju bježati od ovoga svijeta, već se jedino trebaju čuvati Zloga. Kršćanin se ne smije poistovjetiti s ovim svijetom, jer više nismo onda sol zemlje, niti zapaljeno svjetlo na svijećnjaku, nisu kvasac.
Što se dogodilo? U taj svijet ulazi Isus. „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina, da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“
U takovom svijet Isus ostavlja svoje apostole. Oni trebaju biti svjedoci vjere svojim životom i jakom vjerom.
Isus je dao kršćanima trostruku obavezu:
1. Vi ste sol zemlje -da čuva narod od pokvarenosti; kao što sol daje okus jelu
2. Vi ste svjetlost svijeta – svjetlo usred tame je život kršćanina.
3. Vi ste grad koji leži na gori – sagrađena zgrada na stijeni odolijeva svemu zlu, burama i olujama. Tako je i sa čovjekom čvrstog karaktera.
Bog svojih ne ostavlja. Isus veli: „Ne bojte se!“ „Ne boj se stado malo.“
-Sveti Pavao je zapisao: „Ako je s nama tko će protiv nas?“
-Krist je visoko podigao svjetlo iznad ovog planeta Zemlje.
Svjetlo je to slobode djece Božje. Onima koji vjeruju, to svjetlo je
put prema vječnom spasenju. To svjetlo vjere vodi u vječni život.
 |
 |
|
 |
 Zlatko Horvatić r.1951. iz Hrženice, Ludbreška 16 Mir vječni! |
 |
|