Krštenje Gospodinovo
U ono vrijeme: Propovijedao je Ivan: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.« Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskog i primi u Jordanu krštenje od Ivana. I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!
Mk 1, 7-11
«Ovo je moj ljubljeni sin»
Uronjavanje u Jordan je bilo, za Isusa, na neki način, uranjanje u smrt, znak za ono što će kasnije doći. I on se morao za to boriti prije smrti:»Ne moja, nego tvoja volja neka bude.» Isus je prihvatio, po krštenju u Jordanu, volju Božju- A Otac je potvrdio svoga sina Isusa kao Krista, Mesiju.
Razmišljanje o našem krštenju (i krsnoj praksi)
Krštenjem počima naše biti kršćanin. Mi smo pozvani urasti u ono što je Isus htio, onu veću pravednost.... A kako je sa sviješću našega krštenja?
Novozavjetni spisi Pisma (poslanice) označuju kršćane kao «prosvijetljene» (Hebr 10,32). Krštenje vodom i Duhom Svetim dariva ovo novo rođenje.
Tko nije rođen iz vode i Duha ne može ući u kraljevstvo Božje (usp. Iv.3,5)
Osjećamo se kao prosvijetljeni? Kako bi moglo to utjecati na našu svakodnevnicu?
Zar ne bismo trebali tražiti ispunjenje ove veće pravednosti svom dušom i srcem? Zar ne bi svijet drugačije izgledao kad bi više nas živjelo poziv krštenika? Zbilja bi djelovalo i bilo bi uočljivo.
Naša djeca se krste dok su još bebe, znači da su rijetke one nutarnje promjene koje su na vani vidljive. Jesmo li, kao krsni kumovi, svjesni ove zadaće?
«Nebo se otvara nad svima", glasi jedna pjesma. Kamo sreće kad bi svi doprinijeli tome da se nebo otvori nad svim krštenima.
Gdje je Bog?
Ovo pitanje nije novo niti neobično. Čak se ponekad čini već
i izlizanim. Često je argument ateistima ili poluvjernicima, a smrtni strah vjernika. Ispravan stav je, zapravo, negdje između. Pitati se gdje je Bog, jednako je pitanju o vlastitoj domovini dok si u izbjeglištvu - normalno i poželjno. To je znak brige, ljubavi; znak da mi je stalo. U moru zla, treba imati hrabrosti pronaći biser dobra. I čuvati ga. Znaš li gdje je Bog?
Bog je u hladnim jaslama, na bodljikavoj slami, utjelovljen u svakom beskućniku, prognaniku, žrtvi potresa, u roditelju koji će uskoro pokopati vlastito dijete zbog tragične nesreće...
Bog je onaj čiju glavu traže kraljevi i čiju krv hoće proliti moćnici dok je taj Bog - Božîć bio toliko malen da nije bio svjestan sebe. I to je samo par mjeseci Božjeg života na Zemlji. Bog je najviše tamo gdje je margina.
Gdje nema mnogo mjesta.U skučenosti širok; u skvrčenosti rasprostranjen.
Gdje su moćnici i utjecajnici teško da ima mjesta za sirotost, ovisnost o drugomu, poniznost, skromnost...
No, i tamo ga moramo odvesti. Dati priliku svima.
Na kraju krajeva, o tebi ovisi hoćeš li pronaći Boga, ne o Bogu Bog želi biti pronađen, darovan. Ne samo s ambona odakle se navješta Utjelovljena Riječ, ne samo s oltara odakle blagujemo njegovo Sveto Tijelo - nego ponajvećma se želi pronaći u tvome srcu i pameti. Ne možeš pronaći Boga kojeg i kakvog ti želiš, nego Onoga kakav On već Jest. Takav može preobraziti svako srce i život.
Takav Bog iz svakog gnoja može uzgojiti najljepše cvijeće!
Bistrenje lika
Stara grčka mitološka priča govori o Narcisu na rubu zdenca što promatra zaljubljeno vlastiti lik što se zavodnički zrcalio u vodi.
Opijen sebeljubljem i zadivljen ljepotom bacio se potom u taj isti zdenac koji mu postade grobnicom. Nakon njega svaki oholi sebeljubnik čini istu narcisoidnu pogrešku čekajući da se izbistri voda u zdencu kako bi nastavio tamo gdje je stao Narcis, ne vodeći računa da će i sam skončati istom ‘slatkom’ smrću kao žrtva svoga bistrog lika u vodi.
No učeći nas bježati od napasti sebeljublja, naš Učitelj nas poziva radije da se zagledamo u vode krsnog zdenca koje je on posvetio svojim krštenjem i silaskom u vode Jordana.
U krsnom zdencu se neće stoga zrcaliti sebeljubni ljudski lik, nego će milost Božja učiniti da nam se u bistroj vodi ukaže sveti i božanski lik Gospodinov. A ovaj milosni zdenac nije uzrok bijedne smrtni sebeljubnika, nego izvor novoga života djece Božje po uzoru na sinovstvo ljubljenoga Sina. I što jasnije naš lik u vodi bude zrcalio njega a ne nas, bit ćemo tada istinski kršćani.
 |
VJERONAUK – KOD KUĆE !!! skripta -Prvopričesnici riješiti 31. 32. i 33. str. -Krizmanici pročitati i riješiti 25. 26. 27. 28. i 29. str. – pročitati i naučiti |
 |
|
 |
 . Mir vječni! |
 |
|