21. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ’Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ’Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ’Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ’Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«
Lk 13,22-30
Doista, Bog nam je u ljubavi darovao sebe nama na spasenje.
Hoćemo li tu ljubav prihvatiti i po njoj kroz malena vrata unići
u Kraljevstvo nebesko, ili ćemo odbaciti tu ljubav i odbaciti
svoje vječno spasenje? Ovo pitanje nije samo bezlična
fraza, nego čista i bolna istina svakog čovjeka.
Učinimo sve što je u našoj moći da ispunimo Božja očekivanja.
Ne postoji čovjek koji ne ljubi. Samo, uvijek je osnovno pitanje što ljubimo i koga? Ne, Bože sačuvaj, ne pozivam vas da prestanete ljubiti, nego da pametno odaberete predmet svoje ljubavi.
No, kako pravilno odabrati i ne kajati se!
Isto tako, možemo li mi odabirati ako već nismo odabrani?
Istražujte koliko god možete zašto Boga volite. Otkrit ćete samo ovo: Bog nas je ljubio prije nego mi njega. On nam se darovao. Zašto? Samo zato da bismo ga ljubili. Pavao je rekao: "Ljubav se Božja razlila u našim srcima." Tko ju je razlio? Možda mi? Pa, nismo je ni imali. Tko onda? Duh Sveti koji nam je darovan…
Sjedim u crkvi, prije mise pored mladog bračnog para sa jednogodišnjom, plavokosom djevojčicom. U očima roditelja vidim zrelo vjersko opredjeljenje i posvećenost. Djevojčica je slatka, bistrog pogleda ali nemirna, u istraživanju i otkrivanju svijeta kakav je svojstven jednogodišnjacima. Viče u pravilnim razmacima i osluškuje kako se njen glas odbija od zidova crkve. Migolji se iz roditeljskog zagrljaja tako da je stavljaju na pod, da se igra sa bilježnicom koju trga i ubrzo napušta. Puzi prema klupama i uporno se penje na njih svojim malim nožicama, izlažući se riziku da propadne između klupa ili se udari. Majka je strpljivo uzima k sebi i na kratko je doji ne bi li se smirila. Kasnije je posebnim, velikim šalom pripija uz sebe – da bi uz toplinu majčinog tijela malo „otpočinula“. To ne traje dugo. Dok čitač čita prvo čitanje, djevojčica vriska tako da se pola teksta ne čuje. Blago joj stavljaju prste na male usne ali ne vrijedi. Majka odlazi s njom van dvorane, u hol i vraća se – na kratko se primirila. Par minuta kasnije, puzi ka ispovjedaonici i udara ručicama u nju. Majka i otac je s ljubavlju gledaju i vraćaju k sebi.
Ova tako realna slika me potaknula na razmišljanje u dva smjera:
– Kako nas Otac naš Nebeski odgaja u ljubavi i strpljivosti dok „pužemo“, „vičemo“, „migoljimo se“, „igramo se“, „odlazimo“ i „nemirni smo“. Dok ne razumijemo što nam neko drugi govori i nismo svjesni kako naše ponašanje utiče na druge. Bog je strpljiv, i pazi, pridiže, i čuva, prigrli, i umiri jer… treba sačekati da to „dijete“ odraste“ u punini svoje zrelosti.
– Tko je roditelj, dobro shvaća ovu situaciju, životnu i živu. Svi smo nerazumni kada smo u ranoj dječijoj dobi, hoćemo puno i radimo kako znamo. No svima nam trebaju majke, i očevi, roditelji da rode dijete, da ga vode i ljube, strpljivo, kao Bog jer tek onda će ono uzrasti do čovjeka, vjernika, majke, oca, svećenika i časne sestre i omogućiti Crkvi da i dalje bude „na putu“, ka Nebeskoj domovini.
 |
U petak, 19.8.2016. u Sv. Đurđu, župnici Ludbreškog dekanata oprostiše se od vlč. Silvija Košćaka, dosadašnjeg kapelana u Ludbregu. Vlč. Silvijo odlazi u Varaždin vršiti službu kapelana. Hvala mu na svemu kao subratu u svećeništvu. Uz prigodni dar prisutni župnici iz našeg dekanata, poželješe mu bolje dane u kapelanskoj službi. |
 |
|
 Bruno Magdalenić sin Siniše i Melani iz Poljanca 68. Lovro Lovrek sin Nevena i Ivana iz Prilesa 60. Paula Horvatić kćerka Vedrana i Nikoline iz Sesveta. Melani Golenja kćerka Željka i Marine iz Kralovca Glvana 47 |
 Đuro Gizdavec r.1931. iz Struge 21. Pokopan je u Strugi. Kata Sabol r.1926 iz Hrženice, gdje je i pokopana. |
 Vedran Horvatić i Nikolina Mikulić iz Sesveta Neven Lovrek i Ivana Tuksor iz Prilesa OZIVAJU SE Damir Mas iz Varaždina i Sonja Štabi iz Karlovca, Glavna 30. Vjenčanje je 24.9.2016 u Varaždinu. Javite ženidbenu zapreku. |
|