2. nedjelja došašća
Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje.
Lk 3,1-6
Trava i teletina
Ivan je propovijedao obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha.
Što je grijeh, što je oproštenje, što je obraćenje?
Grijeh je čin što ga čovjek čini iako zna da to ne bi smio. Kad ga počini, stane ga uznemiravati glas savjesti i moriti osjećaj krivice.
Savjest koja peče i osjećaj krivice vjernicima su jedan od dokaza da uistinu postoji Netko iznad njih, netko tko im progovara u srcu i daje do znanja da su za svoja djela odgovorni.
Nevjernici kažu da nema nikoga tko bi im govorio u srcu i kome bi za
svoja djela bili odgovorni. Ne priznaju ni grijeh ni krivicu. Ne žele priznati da ih savjest za išta opominje. Međutim, kad gledamo kako se neki trude ne bi li što poštenije živjeli, teško nam je povjerovati da ih na to ne navodi glas savjesti. Kad gledamo druge kako se razbacuju s užicima i postaju ovisnici o drogama, dolazimo do zaključka da je to njihov način kako da nadglasaju glas savjesti.
Ivan propovijeda obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha.
To krštenje obuhvaća priznavanje grješnog čina, pokajanje zbog učinjenoga, i odluka da se to neće više ponoviti. Svi vjerski obredi i sve vrste duhovnosti čovjeka samo utoliko oslobađaju, ukoliko ga vode do spoznaje i priznavanja da se je grijehom udaljio od Boga koji je spreman svako udaljavanje oprostiti ako čovjek prizna svoj grijeh, ako se pokaje i pokaže dobru volju da će se popraviti. Jedino u tome sastoji se obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha, jedino na taj način moguće je osloboditi se osjećaja krivice i domoći se čiste savjesti.
Narodna poslovica govori da je bolje jesti travu s ovcama negoli teletinu s vukovima. Ali tko da žvače travu, kad može jesti teletinu? Samo što
je do teletine teško doći. Ponekad jedino pod uvjetom da prethodno
postaneš vuk. Spomenuta poslovica govori da je u tom slučaju bolje zadovoljiti se travom. Vrlo teška odluka, ali nipošto slučajna i nimalo beznačajna. Bog nam tom odlukom pruža priliku da u sebi svjesno ostva-
rimo čovjeka. Priliku ćemo dakako upropastiti ako zbog teletine pretvorimo sebe u vuka. Vrijeme u kojemu živimo i događaji kojima smo svjedoci dokazuju da postoji velik broj ljudi koji se odlučuju za vuka. Za njih je Ivanovo svjedočenje doista glas vapijućeg u pustinji.
Pa, iako je u pustinji, njega jedino ne čuje čovjek koji to ne želi.
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
je katolička dogma, koja tumači da je jedinstvenom Božjom povlasticom, Blažena Djevica Marija očuvana od svake mrlje istočnoga grijeha od trenutka svoga začeća. Također, Marija nije bila lišena milosti posvetne, već je bila puna milosti dobivenih od Boga i živjela je život posve bez grijeha.
Prema dogmi, Marija je začeta na normalni biološki način, ali njenu dušu je stvorio Bog u vrijeme njenog začeća. Blagdan Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije, slavi se 8. prosinca. Utemeljio ga je papa Siksto IV. 1476. g. Dogmu je svečano proglasio, papa Pio IX. u poslanici "Ineffabilis Deus", 8. prosinca 1854. g. Katolička Crkva vjeruje da dogma ima potporu u Bibliji. Anđeo Gabrijel nazvao je Mariju kao "punu milosti", a crkveni oci nazivali su Mariju - Blaženom Djevicom. Prema katoličkoj teologiji, Marija je morala biti posve bez grijeha, da bi mogla začeti Isusa.
SVETA LUCIJA
Na dan zaštitnice vida, svetice i mučenice iz III. stoljeća Sv. Lucije, 13.12 sije se pšenica, simbol života u katolika.
Njezine proklijale vlati zasjat će uz svjetlost svijeća u svom zelenilu na Božić.
 |
|
 |
|
 |
 |
|