2. nedjelja kroz godinu
Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!" To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!" "Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu." I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.' I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."
Iv 1,29-34
I skoro da nitko,
da nije vidio Boga u čovjeku.
Tako i danas, skoro da nitko
i ne vidi Boga u ovom svijetu.
Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom ću se proslaviti!"
Proslavih se u očima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga.
I reče mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."
Iz 49,3
VJERNIK S BOGOM ILI BEZ BOGA
Uz mnoštvo vjernika (ljudi koji vjeruju da postoji Bog) živi mnoštvo nevjernika (ljudi koji vjeruju da Bog ne po¬stoji). Filozofija kaže, da je Bog sveobuhvatni temelj, izvor i cilj svega. On nije ograničen, pa ga se stoga ne može dokazati kao što dokazujemo stvari, nego sasvim drukčije. On je Netko, ali na neograničen način. Nije jedno između raznih bića. On je smisao svega: Nitko ne raspolaže Bogom. Zato ga se ne može znanstveno eksperimentalno spoznati. Njega se spoznaje čita¬vim bićem, srcem, duhom, razumom. U njegovu se prisutnost može skočiti i „zaplivati" — ili ne skočiti. Stoga jedni vjeruju da postoji, drugi vjeruju da ne postoji. To su, dakle, dvije vrste vjernika. Ne može se dokazati da Bog ne postoji. Jer, ne poznajemo do kraja ni svemir, ni čovjeka, ni Zemlju, ni zakone svemira i života. Zar je netko sve to prošao i spoznao pa uvidio da ga nema? Može se samo vjerovati da ga nema. Opredijeliti se za nepostojanje Boga. Ili se opredijeliti za nje¬govo postojanje na temelju razumskog promatranja stvorenja. Važno je pri tome biti zaista dosljedan. Oslušnuti vlastito srce. Što istinska dubina čovjeka o tome kaže? Potrebno je biti čitav ono što u biti jesi. Tek kad se povjeruje u Boga do¬biva se iskustveno svjedočanstvo živoga Boga.
Tomislav Ivančić
"Evo Jaganjca Božjeg..."
Svaka zajednica ima određenu zadaću,poslanje, smisao...Ono zbog čega je osnovana i zašto postoji.Bez toga nebi imala smisla. Možete li zamisliti nogometni klub koji se ne bavi nogometom,političku stranku bez politike, školu bez učenja ili bezbroj drugih zajednica koje bi se bavile onim što im i u samom imenu stoji kao određenje? Za Crkvu isto kažemo da je zajednica.Ako je pak zajednica onda ima neki smisao, zadaću ili ono što mi zovemo poslanje.Ono što je nogometnom klubu nogomet, političkoj stranci politika, školi učenje, pojednostavljeno rečeno Crkvi je Isus Krist i njegova riječ da se ide u svijet:propovjedati Evanđelje, krstiti, igoniti zloduhe i liječiti svaku nemoć. Propovjedati ne znači ponajprije govoriti.Svijet je pun riječi,umoran je od riječi.Propovjedati znači ponajprije svjedočiti.
Onako kako je to učinio Ivan na rijeci Jordan:"Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"Uistinu navještati i pred svijetom priznati da je Isus iz Nazareta "kojega je Bog učinio Kristom" jedini spasitelj svijeta.Da je On onaj koji pred Ocem stoji umjesto nas i koji plaća za sve nas. Za pisce evanđelja Isus je taj koji se žrtvuje za nas, daje se za nas.On je naša otkupnina, naše žrtveno Janje, da budemo slobodni od zla i grijeha.Što se traži od nas? Kao prvo da priznamo da nam je spasenje potrebno.
Drugo da smo grešnici. Od te stvarnosti ne treba bježati,pred njom zatvarati oči.Jer da nismo - svijet bi bio drugačiji!Taj osjećaj grešnosti čini nas ovisnim o Bogu, pomaže nam da budemo budni.Ta ovisnost je zdrava za razliku od ovisnosti svijeta koja je bolest.
Kršćanska je zadaća navještati istinu o grešnosti čovjeka, ali i o Božjem milosrđu i ljubavi koju nam je pokazao po Jaganjcu koji oduzima grijehe svijeta.
Pit
Sva velika djela traže napor i borbu. Želiš li biti plemenit, trebat će svaki dan trenirati i disciplinirano praštati drugima, vježbajući se u pravednosti i slušanju drugih; trebat će razmišljati, čitati puno, raditi, ali se i temeljito odmarati. Na ovoj zemlji dobro prolaze samo borci. Tko se ne želi boriti, tko se plaši rana i ozljeda, tko ovdje na zemlji želi uživati, taj je sebe osudio na propast i na besmisao života. Zemlja je arena u kojoj svatko od nas igra svoju životnu utakmicu. To je borilište u kojem svaki od nas stupa u borbu s neprijateljem čovječanstva te u toj borbi može podleći ili pobijediti. Neprijatelj čovjeka je smrt i svaka nehumanost, sve što vrijeđa tebe i ljude oko tebe, sve što u nama mrzi čovjeka, ne poznaje ga i nema simpatije prema patnicima i prema siromasima. Nehumano i neprijateljsko je sve što želi biti sebično, sve što skuplja blago zemlje ne gledajući kako drugi ostaju siromašni, kako plaču, kako su gladni i bezimeni. Neprijatelj čovjeka želi povrijediti čovjekovu savjest, izopačiti njegove spoznaje, želi od čovjekovih kreposti načiniti poroke. Neprijatelj čovječanstva želi svakoga od nas načiniti ovisnikom o drogi i alkoholu, o novcu i seksu, o ljudskoj slavi i malim sitnim užicima. On nas želi optužiti pred savješću, oduzeti nam čast i dostojanstvo. Da bismo se mogli do kraja boriti u toj areni života, potrebno je uzeti oružje koje jedino pobjeđuje. Ljudska povijest do sada pokazuje da je jedino Isus iz Nazareta imao takvo oružje. Samo je on istjerivao zle duhove, mogao čudesno nahraniti ljude kruhom, samo je on mogao izbaviti ljude od smrti, samo on je mogao uskrisivati, opraštati grijehe, samo je on mogao sve bolesti i nemoći liječiti. On je jedini ostavio u baštinu oporuku da ljubimo jedni druge kao što je on ljubio nas. A on je sve ljubio tako da je pošao za nas u smrt. Bogovi religija traže da se za njih gine. Naš Bog gine za nas.Ivan Krstitelj borio se za prvo mjesto u društvu. Kako? Otišao je u pustinju još kao mladić, tamo živio sam, molio, čitao Božju riječ i tražio snagu da može proročki govoriti ljudima, suprotstaviti se njihovim krivim mentalitetima i devijacijama u umu, te da im može reći istinu i uvesti ih u istinu. Oblačio se ne u najmodernije haljine nego u devinu kožu, nije jeo sa bogatih stolova i pio vina, nego izvor-vodu i medovinu, ali je zato imao bezbroj učenika koji su ga htjeli u tome slijediti. No, on je imao snage reći političkim predstavnicima svoga vremena da ne smiju živjeti nemoralno, da ne mogu varati svoje žene i živjeti s tuđima, da ne mogu profiterski živjeti na račun drugih, da ne mogu živjeti samo za svoj probitak nego za narod, da moraju štititi a ne ugrožavati narod, da moraju živjeti za puk, a ne tražiti da puk živi za njih, da moraju obogaćivati druge, a ne samo sebe. Teško je imati takvu hrabrost u bilo kojem društvu. Istina, zato je Ivan Krstitelj platio životom. Ali je istina i to da od tada živi u slavi čovječanstva i židovskog naroda, i da živi u nebu i da ćemo ga i mi susresti.
 |
Prijavite datum za vjenčanje u ovoj godini i donijeti potvrde za kuma na krizmi. |
 |
|
 Videk Borko r.1942. iz Sv.Đurđa, Br. Radića 3. Hvala mu na svemu dobrom kao susjedu, kao članu ŽPV i Marijinom Legionaru. |
 Ozivaju se Dario Kovaček r.1985. iz Sv. Đurđa, Cvjetna 15 i Petra Ratković r.1992. iz Križovljana 30. b b |
|