32. nedjelja kroz godinu
U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.« Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.« »A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!«
Lk 20, 27-38
Bog ne poznaje mrtve
Sa smrću sve svršava. Danas tako mnogi misle. Tako su tada mislili saduceji, jedna od židovskih religioznih stranaka u vrijeme Isusovo. I puno toga govori u prilog tome. Smrt puno toga razara. Najprije čovjekov život. Usred polovice dana svojih čovjek biva istrgnut iz života. Jednostavno odlazi. Nezamjenjiv. Nepovratan. I sa smrću toga čovjeka puno se toga gubi. Koliko puno znanja, iskustva, životne mudrosti ide zauvijek u grob, kada netko umre! Naučeno se ne ostavlja u nasljedstvo. Svaka generacija mora iznova učiti. Smrt krade stalno dragocjeno blago mučno stečeno. Mrtvo je mrtvo.
Je li stvarno sve svršeno? Je li svršeno s Bogom? Mi ne možemo Boga predstaviti. Ali možemo vjerovati u njega i slutiti da je On tu. Je li ljubav svršila? Da, smrt odvaja ljubav! Ne, ljubav je jača od smrti! To znaju oni koji se ljube. Isus jasno kaže: Ako je Bog ljubav, tada nitko koji ljubi njega, nije mrtav za njega. Svi naši mrtvi za njega nisu mrtvi. "On nije Bog mrtvih, nego živih. Svi njemu žive." Ako postoji Bog, onda postoji i vječni život.
Možda ste čuli priču u kojoj se govori o mladom čovjeku koji se htio obratiti i početi vjerovati. Došao on tako židovskom rabiju, da mu rastumači židovski zakon i židovsku vjeru ako je moguće, samo u jednoj rečenici. Odgovor rabija je bio, bez dugog razmišljanja: Ljubi Boga i svoga bližnjega!
Uvijek se veoma dobro prodaju vijesti o tome da je neka tajna
razotkrivena ili da je riješen neki misterij. A tek oni naslovi o životu poslije smrti, pa onda intervjui s onima koji su doživjeli kliničku smrt, vidjeli svijetao tunel ili svoje tijelo na kirurškom stolu! A što tek reći – recimo ipak tako – o vjerskim fanaticima i različitim vidiocima koji kažu da su zavirili iza ovoga života, pa detaljno opisuju rajska stanja i paklene muke, tako da su za njih i za njihove sljedbenike ta viđenja bitni sadržaj njihove duhovnosti i njihove vjere…
Tako su jednom neki htjeli da im Isus objasni kako je tamo – iza smrti.
I onda mu iznose pomalo smiješan slučaj (Lk 20, 27-38). Ako nekoj ženi umre muž, pa se onda ona ponovno uda i tako nekoliko puta, što će biti s njom u vječnosti? Kome će od tih muževa ona biti supruga? Međutim, Isus ne daje nešto za naslovnicu u novinama, nego jednostavno veli: Oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene nit udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji.“
Što se želi reći? Uzaludan je posao istraživati neistraživo i hvatati nedohvatljivo. Evo, fizičari vele da nema nikakvog načina da shvatimo što se događa u središtima takozvanih crnih rupa u svemiru, jer tamo jednostavno prestaju svi fizički zakoni koje poznajemo. Nemamo niti ćemo ikad imati instrumenata da to saznamo. Ako je tako s materijom, kako li je tek s duhovnim svijetom? Biblija nikad ne opisuje vječnost, nego o njoj govori samo u slikama. Biblija nam ne opisuje budućnost, nego nas poučava kako da mudro živimo sadašnji trenutak da bismo – ako to želimo vjerovati – dospjeli u vječni život. Raspredanje o svjetlosnim tunelima, vječnim lovištima i vječnim cvjetnim poljanama nije stvar vjere. Evanđelje nas uči kako ovdje i danas živjeti dostojno Boga i čovjeka. A za čovjeka vjernika je onda Božja briga da nas primi u svoje kraljevstvo.
 |
Vjeronauk -srijeda- 15.00 -Prva pričest - Petak - 16.00 -Krizma Obavih ja duhovne vježbe kod otaca Isusovaca u Opatiji. Bilo je lijepo. Naravno, čovjek uvijek ostaje pomalo zbunjen nakon duhovnih vježbi jer uvidi tada, kolike bi stvari mogao promijeniti na bolje. Idealizirajuće stanje koje stvaraju duhovne vježbe ipak nakon nekoliko dana dođe na svoje. Naravno, mene drže još jer je tek treći dan, ali realnost života koji me je zatekao, već danas potiče čovjeka da razmisli kakva je to stvarnost u kojoj živimo. Takva je kakva je, ali živjeti je moramo. Idemo dalje! |
 |
|
 |
 Mir vječni! |
 Ozivaju se Renato Štefanek r.1985. iz Hrastovskog i Marija Kovačić r.1992. iz Karlovca,Glavna 2. Vjenčanje je 23.11.2019. u Sv. Đurđu. Javite ženidbenu zapreku. |
|