5. nedjelja kroz godinu
Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.
Lk 5,1-11
Ribari su ljudi mora. Oni žive na moru. Kod mora.
Privređuju i hrane se od mora.
Od svih ljudi oni doista najviše znaju o moru i opasnostima njegovih dubina, znaju najviše, iako i oni tek jedva da poznaju more u njegovoj potpunosti.
Tri umorna i obeshrabrena ribara bezuspješno su ribarila čitavu noć.
Odjednom se pretvaraju u tri sretna čovjeka.
Isus ulazi u njihove živote.
Odvodi ih na pučinu, u more duboko.
I od tada ništa više nije kao prije.
I u našim se životima događa ista stvar. Ali mi ne želimo napustiti sigurnost plićaka ovoga svijeta.
Mi ne želimo ući u vodu duboku.
Na jednom vjeronauku je vjeroučitelj pitao djecu na što je pozvao Isus neke ljude kad je rekao, da će od sada loviti ljude, u koje ih je zvanje pozvao. Kaže jedan mali, pozvao ih je da budu policajci jer će loviti ljude. Lovit će zapravo ljude zarobljene zlom, da ih oslobode od toga. I zato je evanđelje najradikalnije oslobođenje čovjeka, evangelizacija. Otkriće da možeš biti slobodan i iza fizičkih rešetaka kao što je to bio na osobit način naš blagopokojni Alojzije Stepinac. Koji je zbog opredjeljenja za Boga i ljubavi prema čovjeku i vlastitoj Domovini bio spreman na najteže muke, pa je bio i u zatvoru i pritvoru, ali je bio duhom slobodan, dok oni koji su ga utamničili bili su duhovno zarobljeni. Do te mjere je suosjećao sa njihovom duhovnom zarobljenošću da je jednom rekao da bi mu bila sreća kad bi mogao te svoje utamničenike odnosno tamničare jednom počastiti, i na taj način im pomoći da i oni otkriju mrvicu dobra i radosti u svome životu.
Uzalud
«Opet uzaludno čekao!» «Svi napori su bili uzaludni!» «Moja dobra volja bila je uzaludna!» «Uzalud uložio toliko snage i vremena!» Ne poznajemo li ovo - ovaj doživljaj, ovaj osjećaj «uzaludnoga» - uzaludno se trudio - ništa se nije zapravo promijenilo...
Zadržimo, pri tome, još jednom, kratko pred očima situaciju koju smo upravo čuli iz evanđelja: Genezaretsko jezero, mnogi ljudi koji se tiskaju oko Isusa, koji očigledno hoće nešto od njega. Čamci, muškarci koji na obali peru svoje mreže. Oni su umorni, iscrpljeni, izmoreni i vjerojatno razočarani, jer cijelu noć nisu ništa ulovili. Oni upravo, na svojoj koži, doživljavaju situaciju «uzalud se trudio - uzalud se mučio.» A Isus ulazi u jedan čamac. Pripada Šimunu. Isus ga zamoli da ga odveze nešto dalje od obale. Mi ne znamo što je Isus rekao ljudima na obali. Mi samo znamo da se obratio direktno Šimunu u čiji je čamac ušao: «Vozi dalje gdje je duboko, tamo baci mreže za lov!»
Ali, na ove riječi očituje se Šimunovo razočaranje, frustriranost, dugi uzaludni sati na jezeru, neprospavana noć, uzaludan trud. On je umoran i ne može (ništa) više.
«Učitelju, mi smo radili cijelu noć, uzalud se trudili.» A ipak je moralo nešto mnogo više zazvoniti u Isusovim riječima, jer Šimun odgovara dalje: «Ipak, ako Ti kažeš, bacit ću mreže.»
Isus i Šimun - jedan susret koji nadilazi razočaranje. Jedan susret koji daje hrabrosti da se započne iznova. Jedan susret koji izvodi iz - uzaludnog iskustva - samo zbog jedne riječi - na Njegovu riječ.
Dozvoliti Isusu da uđe
«Riječ koja ti pomaže, ne možeš je sam sebi reći!» - glasi jedna etiopska uzrečica. Ne čekamo li mi, možda prečesto, na velika čuda koja trebaju najednom sve promijeniti?
Šimun je dozvolio Isusu da uđe u njegov čamac - jedna slika za njegov vlastiti život. Isus je s njim zaplovio po vodi života. Šimun se usudi povjerovati riječi koju mu je Isus priopćio. U početku, bez sigurnosti - jednostavno samo na njegovu riječ.
Vjerujem da je Šimun spoznao taj trenutak i nije ga propustio, jer mu je bio tu, posve osobno ukazan slijedeći korak na njegovom životnom putu, od Onoga većega.
«Ne možeš sam sebi reći riječ koja ti pomaže!»
Nemojmo se plašiti upuštanja u novo, međusobno opraštanje i pomirenje, promjenu...
Nemojmo se bojati saslušati riječi koje su nam upućene i njima dozvoliti da djeluju u našem svakidašnjem životu. Na njegovu riječ, smijemo se i mi usuditi na sljedeći korak. Amen.
S. Mariata Meister, prevela Katica Kiš, preuzeto iz Predigtforum der Redemptoristen
Smijem li s tobom putovati u tvom životnom čamcu?
Biste li vi uzeli autostopera u auto? Ili se možda plašite ovakve avanture. Sam sam češće uzimao ljude u auto. Jednom je došlo do neugodne situacije. Bio je to susret s jednim pijancem kojega sam se jedva oslobodio. Bila je to avantura kad je Šimun Petar dopustio Isusu da uđe u njegov čamac. I on ga se više nije mogao osloboditi.
Kako biste vi postupili kad bi vam Isus rekao: «Pusti me u svoj čamac»? Možda biste mu odgovorili: radije drugi put, ovaj put ne mogu, cijelu noć sam radio i sada sam umoran, perem svoje mreže, a onda imam slobodnu večer. Idem kući, popit ću pivo ili čašu vina i leći u krevet.U jutro moram biti spreman za noćnu smjenu.
Možda biste Isusu i rastumačili: «Ako me opravdaš na radnom mjestu, rado možeš ući. Konačno moram hraniti obitelj. Ako prošle noći ništa nisam uhvatio, želim nešto na crno zaraditi.»
Ili bismo rekli: «Isuse vidim da te ljudi pritišću sa svih strana, dođi, uđi, osjećam da imaš nešto važno reći."?
Biste li pustili Isusa u svoj čamac - nije nikakvo teoretsko pitanje, jer on stvarno želi ući u vaš čamac, u vaš životni čamac. I zato vas pita: »Jeste li spremni prihvatiti me u svoj život?» Ovim pitanjem: «Smijem li putovati s tobom, u tvom životnom čamcu?» - Isus nam dolazi svakog jutra. Prema tome, naša jutarnja molitva bi mogla značiti: Gospodine, putuj danas sa mnom, u mom životnom čamcu.
VALENTINOVO
U katoličkom kalendaru na dan 14. veljače slavi se blagdan svetog Valentina, svećenika i mučenika ranog kršćanstva. Mještani Karlovca Ludbreškog, Sv. Valentina slave svečano na današnju nedjelju, u tjednu poklada a prije korizme. Dao je život za vjeru. Valentin na latinskom jeziku znači “zdrav”, tako bi naš hrvatski Valentin bio zapravo Zdravko. Tako su odavno zazivali zagovor svetog Valentina s molitvama za zdravlje, a posebno za ozdravljenje od epilepsije.
S vremenom se sveti Valentin počeo povezivati s ljubavlju. Djevojke i mladići od 15. stoljeća mole se tom svecu da im pomogne otkriti i susresti osobu s kojom će sklopiti brak i osnovati obitelj. Jedna od poznatijih crkvi posvećena svetom Valentinu je ona u talijanskom gradu Terni, kamo hodočaste i naši vjernici dok obilaze tzv. franjevačka svetišta u Assisiju.
Turističke agencije na tome zarađuju, snalažljivi trgovci izmišljaju domišljate uspomene i darove, cvjećari rade punom parom. Potrošačko se društvo dobro snalazi prateći različite blagdane i spomendane. Uvijek sam se divio tzv. licitarima oko naših crkvi, koji baš ne zavire u crkvu, ali znaju bolje i od svećenika gdje i kada se slavi neki crkveni blagdan.
Što se svetog Valentina tiče, on se ipak ne bi složio da bude zaštitnik svega i svačega što mu se danas prišiva. Svaka čast iskrenoj ljubavi, u kojoj dvoje ljudi preuzimaju radosno odgovornost darovati se toj osobi u potpunosti. To je ono što mi kršćani zovemo brakom. Takvu će ljubav sveti Valentin sigurno pratiti i zagovorom štititi. Sveti Valentin ne bi podržavao avanturističku zabavu ni one koji se promiskuitetno ponašaju. Zato nam baš danas najviše treba zagovor svetog Valentina da mlade (i one manje mlade) uputi u tajnu ljubavi, kako iz neke površne etape zaljubljenosti ući u odnos odgovorne i životne ljubavi.
VjeronaukKRIZMANICI četvrtak u 15 sati. PRVOPRIČESNICI Četvrtak 16 h. ŽUPNI VJERONAUK za 2.i 4. A i B raz. na obred pepeljenja srijeda u 16.00 NAZARETSKA i DJEČJI ZBOR Subota u 16 sati. |
|
|