8. nedjelja kroz godinu
24"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." 25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" 26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" 31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: 'Što ćemo jesti?' ili: 'Što ćemo piti?' ili: 'U što ćemo se obući?' 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.
Mt 6,24-34
U Govoru na Gori, Isus daje Oca Nebeskog kao uzor savršenstva koji treba nasljedovati: «Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!» (Matej 5,48). Ova čudna zapovijed zauzima u Novom zavjetu ono mjesto koje je u Starom zavjetu imala zapovijed: «Budite, dakle, sveti, jer sam svet ja!» (Levitski zakonik 11,45; 19,2) Od jedne do druge zapovijedi jasno se očituje promjena gledišta.
Stari zavjet govori o svetosti više nego o savršenstvu. Bog je svet, što znači da je sasvim drugačijeg reda nego bića ovoga svijeta: on je velik, moćan, strašan (Ponovljeni zakon 10,17;) čudesno dobar i vjeran (Izlazak 34) pravedan (Psalam 99). Za nj se ne kaže da je «savršen», jer ta riječ u hebrejskom pristaje samo ograničenim bićima. Stari zavjet govori o savršenstvu njegovih djela, njegova Zakona, njegovih putova.
Kad Bog svetosti izabire sebi narod, taj narod i sam postaje svet, tj. odvojen od profanoga i posvećen. Samim tim, nameće mu se potreba savršenstva: što je posvećeno mora biti netaknuto i bez mane, fizički cjelovito (Levitski zakonik 22,22); moralno neporočno – služeći Jahvi «srca neporočna», u potpunoj iskrenosti i vjernosti (1 Kaljevi 8,61) podložno zapovijedima i u borbi protiv zla (Ponovljeni zakon 17,7.12). Pobožni su Židovi tražili savršenstvo u opsluživanju ili poštivanje Zakona: Blaženi oni kojih je put neokaljan, koji hode po Zakonu Jahvinu.
Novi Zavjet - Evanđelje odaje priznanje tom savršenstvu otvorenom prema iščekivanju; takvo je savršenstvo roditelja Ivana Krstitelja, «besprijekornih» u svojoj vjernosti Zakonu (Luka 1,6) ili savršenstvo Šimuna i Ane. Prema Isusovim riječima, Zakon se mora ispunjavati na sasvim drugačiji način. Objavljujući u potpunosti da presveti Bog jest Bog ljubavi, Isus daje novo usmjerenje zahtjevu savršenstva što ga pokreće veza s Bogom. Nije više posrijedi neporočnost koju treba sačuvati, već darovi Božji, ljubav Božja koju treba primiti i širiti. Tko hoće primiti spasenje što ga Isus donosi, mora dakle priznati da je grešnik i odreći se pozivanja na bilo kakvu osobnu prednost.
Savršenstvo na koje su pozvani Božji sinovi jest savršenstvo ljubavi. Na usporednom mjestu s Matej 5,48 kod Luke umjesto «savršen» čitamo «milosrdan» (Luka 6,36), a i Matejev kontekst govori o sveobuhvatnoj ljubavi, ljubavi koja se proteže čak i na neprijatelja i progonitelja. Kršćanin se mora čuvati zla (Matej 5,29), ali da bi bio sličan svome Ocu (Matej 5,45) mora se istodobno brinuti za opakoga, ljubiti ga i ma koliko ga to stajalo, zlo svladati dobrim. Ova širokogrudnost ne smatra se nikada zadovoljnom postignutim rezultatom. Živeći tako bit ćemo djeca bez prijekora ili Crkva krasna.
 |
Vjeronauk PRIČEST
|
 |
|
 |
|
 |
 |
|